PRIPRAVITE PUT GOSPODINU

U vremenu došašća svi smo mi pozvani iščekivati onoga koji dolazi. To iščekivanje nije plod moje inicijative, moje želje ili htijenja. Božje obećanje da će doći, da će se objaviti, Njegovo utjelovljenje, rođenje, mene potiče na to iščekivanje, Kristov dolazak je motiv iščekivanja.

U današnjem vremenu poučeni svakodnevnim iskustvom jako je teško prenijeti jednu vijest, informaciju da se u tom prenošenju ne izgubi njezin pravi i bitni smisao, tj istina informacije. Koristimo sve moguće načine komunikacije da prenesemo svoju ideju, stav, a tu je posebno važno naglasiti da je čovjek spreman čak i pogaziti drugoga da dođe do više medijskog prostora, prikrivati istinu, ne dopustiti da se istina objavi kako bi moja ideja i informacija, „moja istina“ došla u prvi plan i pridobila što više glasova. Dok u ovom evanđelju vidimo da je Riječ o jednom glasu koji nema ni mikrofona, ni radija, ni TV-a, ni interneta, ni razno raznih portala, Facebook stranica, Twitera,  a ipak je glas koji se toliko proširio, toliko puno obožavatelja pridobio. Što se to krije tako snažno, jako, duboko u tom glasu da je okupilo toliko mnoštvo?

Iz ovog evanđelja možemo izvući par odgovora:

-          Evanđelist Marko otvara svoje djelo riječima: Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.

Autor želi svakog promatrača i čitača zainteresirati za ovo remek djelo koje želi komunicirati i koje objavljuje. Otvara se jedan novi početak, novo poglavlje ljudskoga postojanja, toliko iščekivano i željeno. Novi početak za čovjeka koji je izgubio svoj kompas života, od glasa iz pustinje dobiva jedno poslanje: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze. Čovjek koji je u grijehu, zabludi, bijedi otvaraju mu se vrata nade i mira. Naš novi početak je zapisan u Svetom Pismu. Koliko čitam Sveto Pismo?

-          Taj novi početak je okarakteriziran  i nazvan „Evanđelje“ Radosna Vijest toliko iščekivana.  

Ona se utjelovljuje u osobi Sina Božjega Isusa Krista. To je živi Bog koji dolazi u susret čovjeku. Kako bi ta Radosna Vijest našla mjesto u nama „glas“ nas poziva na obraćenje i odbacivanje grijeha od sebe. Radostan je čovjek onaj koji je bez opterećenja zloga i bez sudjelovanja u zlim djelima. Čista i ponizna srca možemo uživati u Božjoj blizini i radosti. Bog toliko iščekivani daje čovjeku nadu, oslobađa ga od vječne zarobljenosti zloga i nanovo ga rađa iz vode i Duha Svetoga. Koliko se često i iskreno ispovijedam?

-          Glas koji viče u pustinji pun je poniznosti. Poslije mene dolazi jedan koji je jači od mene.

Nisam mu dostojan odriješiti remenje na nozi.  Čovjek voli „iskreno ponizna čovjeka“. Poniznost je karakteristika onih koji žele dobro drugih, oni koji uživaju gledajući druge kako žive u miru, blagostanju. Koliko sam ponizan?

-          Ivan je proveo u pustinji određeno vrijeme i doživio živi susret s Bogom ne naviješta više

sebe, on govori o Njemu, Kralju, Otkupitelju, Spasitelju. On poziva i nas da u ovom vremenu došašća, iščekivanja i mi nađemo vremena za mir, tišinu, molitvu. Da mi budemo taj glas koji viče Istinu. Koliko se molim za bližnje i koliko me molitva sjedinjuje s Bogom i čini sposobnim za ljubav prema bližnjemu?

Sam Ivan govori ja vas krstim vodom a poslije mene doći će onaj koji će vas Krstiti Duhom Svetim. Onom ljubavlju koja nikada ne prestaje, ljubav koja se ne umara nego iznova se daje i oživljava i vodi u vječnost. Neka je svima blagoslovljeno ovo vrijeme dolaska Krista Gospodina.

Pazite! Bdijte!

Završavamo liturgijsku godinu i započinjemo jednu novu. Nova prilika za svakoga da još jednom zastane i u skromnosti i poniznosti razmišlja o otajstvima Kristova utjelovljenja i darivanja čovjeku.

Što je došašće? Vjerujem da nam ova današnja čitanja ali i sva koja su ponuđena u ovom vremenu govore o onome koji dolazi te da nam je dužnost iščekivati Ga.

Prve dvije riječi Evanđelja koje nam evanđelist danas govori su: PAZITE i BDIJTE. Ako dobro promatramo ovu prvu riječ „pazite“ vidjet ćemo da nam ona govori o jednoj opasnosti. Kad čujemo tu riječ, pazi ili pazite, budi oprezan – govori zapravo o zasjedi o mogućnosti pada, o onome koji nas može napasti, ugroziti. Ova riječ ima jedan negativni predznak, opasnost, neprijatelj je tu u blizini.  Dok druga riječ „bdijte“ krije u sebi jednu spremnost, biti spreman, ne biti iznenađen, nego očekivati. I to je nešto pozitivno, dobro.

Ukoliko ove dvije riječi stavimo u kontekst došašća i pokušamo vidjeti što nam to one govore možemo zaključiti sljedeće. U kontekstu došašća riječ „pazite“ govori nam o jednoj opasnosti koja nas može učiniti nespremnima i nedorečenima, a to je grijeh. Zadaća koja slijedi iz ovoga jest: pazi se grijeha, budi oprezan, ne dozvoli da te grijeh uništi, da te on stavi u zasjedu, da budeš njegov. Druga riječ „bdijte“ želi reći budi spreman, budi u Milosti Božjoj, budi poput Marije bez grijeha, bori se da u tvom životu nema slabosti i grijeha nego sama Milost.

Dakle, vrijeme došašća jest vrijeme borbe između stanja milosti i grješnosti, stanja slabosti i jakosti. Kako to čovjek može uspjeti? Onaj tko pazi on bdije, onaj tko bdije on pazi. Evo par konkretnih savjeta kao radosno proživjeti ovo vrijeme došašća i kako učiniti da cijeli naš život bude došašće?

-          Prvo čitanje po proroku Izaiji otvara se i zatvara sličnim riječima: Ti si Gospodine naš Otac, oduvijek si ti naš spasitelj, otkupitelj. A završava: Ali Gospodine ti si naš Otac, mi smo glina a ti si naš lončar, svi smo mi tvojih ruku djelo. Iz ovih riječi jasnom nam je da moramo paziti, bdjeti da olako ne shvatimo jednu tako važnu istinu. Naš Bog je Gospodin, naš otkupitelj, naš Otac, sve naša, njegovih smo ruku djelo. Pazi čovječe da ne izgubiš  tako važnu istinu o sebi. Ti si Božje djelo. Pazi da ovo došašće ne bude propust obraćanja Bogu kao Ocu, kao gospodaru našega života. Kao tvome Ocu.

-          Drugo jako važno: pazi da ne izgubiš Milost koju primaš od Boga po Isusu Kristu. Bog koji tako voli tebe, slaba i grešna svoga Sina daje da te spasi i otkupi. Nemoj to olako shvaćati. Nemoj misliti da to nije važno. Ne čini stvari bez Boga, surađuj s njim. Milost koju primaš od Krista za tebe čovjeka to je sve dobro što možeš imati. Obrati se Isusu. Vjeruj njemu.

Na kraju kratko ćemo se vratiti Evanđelju koje jasno govori da bdijemo. Jer ne znamo ni vrijeme ni čas kada će se gospodar vratiti. Bdjeti znači biti živ, biti spreman, biti u Milosti Božjoj. Ne dozvolimo da snaga grijeha zagospodari našim životima, tvojim životom. Nego budi odvažan i predaj Kristu svoje sve. Vrijeme došašća je vrijeme u kojem možda najviše možemo pogriješiti propustom. Imam priliku i to posebnu da se brinem o svojoj duši, da razmišljam o Bogu i da pomažem drugima. Nemojmo biti egoisti Božje ljubavi, samo zadržavati za sebe. Budimo oni koji će svoj život nesebično darovati drugima i jačati svoju vjeru u Kristu Isusu. To što govorim vama govorim svima. Bdijte. 

TALENTI

Pitamo se što su zapravo talenti? Zašto su toliko važni i što zahtjevaju od čovjeka, a što daju čovjeku?

Ovo Evanđelje je jako zanimljivo. Govori o talentima. O nečemu što dobiješ, a zahtjeva od tebe da to uzvratiš, da umnožiš, da dijeliš, da živiš.

Iz današnjeg Evanđelja, posebno iz uvodnih riječi, nije nam u potpunosti jasno što to točno čovjek daje svojim slugama, osim da daje nešto što pripada njemu tj. njegov imetak. Dati nešto što pripada tebi, što si stekao svojim rukama, svojim radom nekom drugom s punim povjerenjem da ćeš dobiti još više danas skoro pa i ne funkcionira. Malo je povjerenja, pouzdanja,pa na kraju i nije važno što si dobio nego kako si to iskoristio. Sigurno je da je nama ljudima danas u ovom vremenu važnije što dobijemo nego koliko to što smo dobili nas može učiniti drukčijima. Ako nastavimo pozorno čitati ovaj evanđeoski odlomak, dolazimo do jednog posebnog otkrića. Taj gospodar, čovjek daje svojim slugama nešto za što je današnji čovjek  u stanju ubiti, poniziti, prevariti. Taj se imetak pretvara u nešto konkretno, a to je novac. S novcem se može puno toga učiniti, a jedna jedina stvar je najispravnija, a to je da se može umnožiti i da od jedne dobro uložene novčanice, možeš dobiti dvije, tri ili više. Ovisi kako ulažeš i u što ulažeš. 

Te sluge dobivaju određenu svotu novca koji naš evanđelist pretvara u talente. Jedan dobiva pet, drugi dva, a treći jedan i to po zaslugama. Važna je ova istina i činjenica, a to je da se dobiva po zaslugama. Ne preko veze ili na lijepe oči nego po zaslugama. Onoliko koliko si zaslužio toliko si dobio. I ovdje se ne radi o nekakvoj konkurenciji. Vidimo iz prva dva slučaja da i jedan i drugi učinili su istu stvar, umnožili su u duplo svoje talente i dobili su isti odgovor: "Valjaš slugo dobri vjerni, u malome si bio vjeran za velike ću te postaviti." Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan i jasan, umnožili su svoje talente, novac, nije dakle važno koliko si dobio nego kako s tim raspolažeš. Te sluge znaju jasno svoje poslanje, umnožiti, stvoriti više, Jer s onim što si dobio možeš umnožiti. No, vidimo i iz zadnjeg slučaja da se može izgubiti, da nisi plodan nego sterilan, bez života. Zašto smo sterilni, neplodni. Jedan je motiv izrečen tu, a to je: Strah, strah od onoga koji daruje. Odgovor ovom slugi koji je umjesto umnažanja učinio nešto sasvim drugo, a to je: zakopao je talent. Izabrao je na žalost ono najgore. Umrtviti, zakopati, ne iskoristiti, učini sterilnim nešto. Takav čovjek je čovjek neplodan, nije živ. Odgovor koji sluša nije ni malo ugodan: Slugo zli i lijeni. U malome si bio nevjeran kao ćeš tek biti vjeran u nečemu što je puno veće.

Još jedna stvar je vrlo zanimljiva, a to je sljedeće: ovaj gospodin, gospodar, čovjek - samoinicijativno poziva sluge i daje im u ruke nešto svoje. Vidjet ćemo da je to od velike važnosti. Talent nije naših djelo ruku, nego mi to dobivamo ali trebamo to prepoznati kao dar, talent i maksimalno ga iskoristiti.

Isus sve ovo govori svojim učenicima. Isus želi reći svojim učenicima. Taj čovjek koji daje nešto svoje, svoj imetak, sve svoje, jesam JA, a vi ste sluge, oni koji bez zasluge primaju nešto što je više od njih samih i samim time ti talenti, darovi mogu poslužiti da svaki sluga umnoži svoj dar i na taj način bude spreman za drugi susret sa čovjekom koji daruje.

Što to nama Isus ostavlja kao talent, dar? Koji je to njegov imetak nama predan?

Važno je staviti naglasak na Njegovu inicijativu. Bog se brine o čovjeku i čini sve da čovjek upozna Istinu i da po toj Istini živi i toj Istini služi. To je prva najvažnija stvar i bez nje sve ostalo nema smisla.

Druga stvar od velike važnosti jest ta da se talent može, mora i treba umnožiti, sve drugo je suludo. Sve drugo nije važno. Talent je takav da u sebi krije mogućnost za umnažanjem ali treba nekoga tko će razumno djelovati i umnožiti.

Treća stvar koja je važna upoznati onoga koji daruje. Ne bojati ga se kao treći sluga koji nabraja više stvari o tom čovjeku. Što se ovdje javlja: moje ne dostojanstvo da iskoristim taj dar, talent za ono što on jest. Ako imam neku sposobnost koju sam dobio o Njega takav kakav jesam dužan sam ju ostvariti, umnožiti, stvoriti preko toga nešto novo.

Četvrta stvar jest ta da taj dar kad ga upoznam i spoznam ne smijem nikako zataškavati zbog više razloga i to: Joj nisam sposoban? Nemam vremena. Mlad sam, nije vrijeme i tako dalje. Nikako ne smijem zakopati taj dar. 

Evo što nama Isus ostavlja. Isus ostavlja sebe. Sebe daje, sebe nudi meni. Gdje? Najviše u svojoj Riječi i Sakramentima.
Božja Riječ je jamstvo Božje ljubavi prema čovjeku. Kad čitam tu riječ, trebam znati jedno a to je da mi uvijek iznova Bog govori, potiče me, opominje me, ohrabruje me, usrećuje me, daje mi snagu. Riječ služi da me potakne na nešto konkretno djelo.
Sakramenti – su mjesto gdje ja taj dar koji Bog priprema za mene, koji se može nazvati raznim imenima – doista živ. Nije fantazija nego je nešto konkretno, vidljivo, opipljivo, to je mjesto gdje upoznajem darivatelja.

Pozvani smo osobno od Isusa Krista, Sina Božjega našega Stvoritelja i Otkupitelja javno izreći svoju sklonost, prepoznati Njega kao svoj najveći talent, te taj talent iskoristiti za još jedan dar,  a to je svetost. Budimo sveti kako je svet naš Otac. Isuse Hvala ti na daru svoga života i sebe svakome od nas malenih ljudi i slugu koji često kalkuliraju. Pošalji svoga Duha da naša jedina kalkulacija bude kako spasiti svoju dušu.

PROPOVIJED ZA VJENČANJE

Dragi mladenci i draga braćo i sestre!

Radujem se što mogu u ime Crkve biti ovdje pred Vama i svjedočiti Vašoj ljubavi koju želite utemeljiti u onoj Božjoj ljubavi, ljubavi darivanja i davanja – a to je vidljivo u osobi Isusa Krista koji je poslušan svome Ocu da izvrši jedno poslanje – da živi ovaj život u ljubavi prema svome Ocu i tu ljubav svjedoči svima i da svima u toj ljubavi objavi PRAVU – BOŽJU LJUBAV.  

U ponuđenim čitanjima  Korinćanima – govor o ljubavi i Evanđelje

Pavao Korinćanima jasno govori:                                                 

Čeznite za višim darima. To je naše poslanje. Probuditi u nama čežnju za višim stvarima. Što to zapravo znači? Znači da nismo stvoreni za „ništa“, za smrt – nego za život. Život jest viša stvar, a čovjek je jedini sposoban čeznuti za nečim što je više od toga.  Ta čežnja postoji u svakome od nas – samo treba pronaći pravi put te čežnje. Svatko od vas, dragi mladenci, čezne za osobom koja će dati nešto više – za osobom s kojom želiš podijeliti svoj život u dobru i u zlu. I sada ste ovdje. Želite li čuti koji je put vašega puta – i to kako kaže čitanje – evo puta najizvrsnijeg.

Temelj, sigurnost,  smisao putu koji vodi u život jest – LJUBAV – bez nje čovjek ne može nikamo. Nije sposoban ni za što. Jedino za ništa, za smrt, a vi niste ovdje došli da bih vam govorio ili da bi svjedočili nešto za što niste sposobni – nego za nešto više.  Prava ljubav vodi čovjeka ka ostvarenju – vodi ga u život. Možeš biti bogat, imati sve, ali ako nemaš ono što ujedinjuje tebe s onim što posjeduješ ili s onim s kojim živiš uzalud sve – onda ćeš ono što imaš utrošiti na rješavanje problema koje riješiti ne možeš – jer samo prava ljubav rješava sve probleme. Ako ljubavi nemam – ništa sam – a mi smo stvoreni na sliku Božju. Ajmo vidjeti kako je možemo oživjeti – kako možemo učiniti tu sliku – da smo djeca Božja – živom, gledljvom te da joj se divim ja, a i oni koje je gledaju?

U poslanici Korinćanima koja govori o ljubavi imamo osam definicija što ljubav nije, a sedam što ljubav jest.

Kratko ću objasniti samo nekoliko:

Što ljubav nije: - LJUBAV NE ZAVIDI – nemojte zavidjeti jedno drugome – a najviše smo zavidni kad je netko uspješniji, sposobniji - vi danas postajete jedno – jedan duh i jedno tijelo. Ako zavidite jedno drugome činite to tijelo i taj duh nesposobnim za ljubav, a koliko vidim, vi se volite. Dakle – ne zavidite – nego radujte se što imate darove – ali te darove – MOLIM VAS – stavite u službu vaše obitelji. Ljubav se ne hvasta, ne nadima se, nije nepristojna – NE TRAŽI SVOJE – evo ne traži svoje – od danas kod vas nema više ja ili ti – od danas nastaje MI – SVE ZAJEDNO RADITE- tražite dobro drugoga, ne svoje. Tek kad nađeš dobro drugoga ti ćeš naći svoje dobro. Ljubav nije egoizam – ona je darivanje. Nije razdražljiva,  NE PAMTI ZLO – molim vas opraštajte jedno drugome. Bit će prilike da se posvađate u Vašem životu, da želite malo mira, ali molim Vas, opraštajte jedno drugome. Neka noć ne pobijedi dan – neka ga ne ugasi, a da vi niste rekli jedno drugome oprosti   – volim te. Ne raduje se nepravdi.

ŠTO je LJUBAV ili KAKVA je LJUBAV?

LJUBAV JE VELIKODUŠNA – Ona misli na druge, velike je duše i velikoga srca, ne zaboravite na to. Ona stvara nove prijatelje, ona stvara stabilne obitelji – daje život, dobrostiva je ljubav, raduje se istini, sve pokriva, SVE VJERUJE – SVE VJERUJE – LJUBAV VJERUJE - u onu Božju objavljenju ljubav. Kad ponestane povjerenja i vjere – a ona proizlazi iz ljubavi – jer ljubav želi ostvarenje druge osobe – nastaju problemi i poteškoće – vjerujte jedno drugome – budite iskreni i otvoreni, transparenti jedno prema drugome. To učvršćuje ljubav. Sve mu se nada i LJUBAV SVE PODNOSI – nema toga križa i toga tereta koji prava ljubav ne može podnijeti – svađa, prepirka, neke nejasnoće ili križevi – prava ljubav sve to podnosi – budite ljudi ljubavi. Biti oni koji vjeruju u ljubav – jer  ljubav nikada ne prestaje – vječna je ljubav. Tako nam jasno govori Pavao u Poslanici. Ljubav koja podnosi ona daje obilje plodova. Jedan od plodova ljubavi koja sve podnosi jest prihvaćanje druge osobe onakve kakva ona jest, a ne onakve kakvu bi je ja želio ili sebi u svojem svijetu stvorio. 

A gdje se „skriva“ (ako možemo tako reći), prava ljubav?  

U ISUSU KRISTU – čuli smo u Evanđelju (Iv, 15,9-12), prava ljubav je objavljena u osobi Isusa Krista.

Kako ljubiti: Ljubiti i voljeti po primjeru Isusa Krista. Onako kako on ljubi svoje tako i mi trebamo međusobno ljubiti jedni druge. Krist ljubi do „kraja“, prolijeva svoju krv, daje život. Ljubav koja se ostvaruje kroz darivanje i davanje.

Mladoženjo... ljubi svoju ženu onako kako Krist ljubi svoju Crkvu, On odlazi na Križ za nju da je spasi – da spasi svakoga čovjeka koji povjeruje u njega. To je prava ljubav, ta ljubav daje ploda – sve ostalo je ljubakanje i površnost. Krist nas uči da trebamo ljubiti do kraja. I ti prigrli svoju ženu, voli ju, ne dopusti da te išta odijeli od nje. Sve daj za nju.

Kako odgovoriti na tu ljubav... Nevjesto...ljubi svoga supruga s puno povjerenja i pouzdanja, baš onako kako Crkva ljubi svoga Isusa – svoga stvoritelja – budi vjerna. Ne lutaj sama, ujedini se u ljubav muževu i traži smisao u prihvaćanju i voljenju. Ne u traženju svoga puta.

Neka Vam ova Kristova ljubav bude temelj Vašoj obiteljskoj ljubavi. Molite zajedno. Živite sakramentalni život, a neka Vas Duh Sveti u tome prati i vodi.

Tako neka bude. Amen

STOLJEĆE SALEZIJANACA I HRVATA

Tko LJUBI VIŠE nego mene, nije MENE DOSTOJAN

Isuse, opet me stavljaš u poziciju da biram. Tebe ili moje bližnje. Jel moguće da uvijek to činiš? Jel moguće da ću opet morati birati između tebe i moje majke, Tebe i moga oca, Tebe i moga brata, Tebe i moje sestre, Tebe i mojih prijatelja. Razumijem kad bi se to odnosilo na nekoga tko mi je daleko, ali ne mogu razumjeti da to tražiš od mene kad su u pitanju moji najbliži. Zašto želiš da tebe više ljubim nego sve ostale?

Vjerujem da je ovo mišljenje mnogih kad pročitaju ovo evanđelje. Moramo priznati da je provokativno. Isus provocira do krajnje granice. Ali idemo vidjeti zašto on to čini? Što znači kad on kaže:  „Onaj tko ljubi više…nego mene nije mene dostojan.“

Stvar je vrlo jasna. Radi se o dostojanstvu čovjeka. Želiš li biti dostojan samoga sebe moraš biti prije svega dostojan onoga „PO“ kojem ti dobivaš život, „S“ kojim hodiš u život i „U“ kojem pronalaziš svoj život. Da, dostojanstvo čovjeka se krije u osobi Isusa Krista. Tko njega nije dostojan ne može biti dostojan ni sebe ni bližnjih, ne može upoznati svoje ljudsko dostojanstvo rasvijetljeno i obogaćeno Božjim dostojanstvom.

Gdje čovjek gubi, a gdje može zadobiti dostojanstvo Isusa Krista?

Tri stvari su jako važne a to su: ljubav – više (mjerilo ljubavi, kvaliteta voljenja) – dostojanstvo.

"Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan

Naše dostojanstvo se ostvaruje u ljubavi, ali to isto dostojanstvo možemo izgubiti u ljubavi. Djeluje nemoguće, ali ljubav je mjerilo dostojanstva. Pitanje: Kako ljubim? Koga ljubim?

Evo ga, Isus veli: „Ako ljubiš više  oca ili majku nisi mene dostojan.“
Prvo mjesto tog dostojanstva jest OBITELJ. Trebamo biti dostojni Isusa Krista. Dakle, to znači biti Kristovi u punini, molitvi, sakramentima, tamo gdje živim i djelujem. Isus nam jasno govori da bi trebali voljeti Njega iznad svega. To znači voljeti više Njega od majke i oca. Da, upravo to. Voljeti više Njega od majke i oca. Zašto je Isus tako radikalan? Jer želi da upoznamo njegovu ljubav. Želi da Njega po kojemu je sve stvoreno s kojim sve živi i u kojem se sve ostvaruje i mi nađemo svoj život. Svoju radost. Svoju sreću. Svoje Zadovoljstvo. Oni koji su nam dali život i oni su ga primili. Dakle, ti sine ukoliko ljubiš više oca ili majku nisi Kristov, nisi njegov Učenik. Isus jasno govori ako želiš biti moj učenik ostavi sve uzmi svoj križ i hodi za mnom. Dakle, želiš li voljeti svoga oca ili majku u mjeri da budeš čovjek, voli Krista. Staviti Sina Božjega na prvo mjesto, Njega koji objavljuje Božju ljubav samo nas uvodi u otajstvo prave iskrene i bezuvjetne ljubavi koja se daruje, žrtvuje. To je ljubav koja u velikoj mjeri čovjeka približava Bogu koji se zove ljubav.

Ali to nije sve. Isus i dalje nastavlja:

2Tko ljubi sina ili kćer nije mene dostojan.“ Evo i vama dragi roditelji jasne poruke. Ne možete više voljeti dar od darivatelja. Ne možete sebe stavljati na mjesto Boga. Niste vi stvorili to dijete. Bog koji je stvoritelj svega stvorenja i čovjeka stvara da vlada svim svijetom i sve mu daje da upotrijebi slobodu za stvaranje. Ali stvaranje iz ljubavi. Onako kako Bog ljubi čovjeka tako bi čovjek trebao prvo ljubiti svoga Boga. A tko ljubi Boga, ljubav prema čovjeku ne može izostati. Ona još više raste. Jer Bog neizmjerno voli čovjeka da svoga Sina iz ljubavi prema tom slabom biću daje da to slabe biće postane u potpunosti jako i Božje. Dakle, roditelji, oče i majko voli Boga više nego svoje dijete. Zahvaljuj Bogu za darovano čedo i u Bogu ga voli do kraja svoga života. Bog će ti uzvratiti za tu ljubav.

I opet, Isus nastavlja…

„Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.“

Uzmi svoj križ i pođi za mnom. Prihvati taj dar. To je dar Božji. Živi ga kao dar. Više puta dnevno padamo u ovoj zapovijedi. Često se odričemo svoga križa, bježimo od obaveza koje imamo, pa čak i onih koje smo si sami zadali jer su nam navodno teški, pa im umanjujemo važnost, pa im svim silama uzimamo smisao. U križu je spas, u križu je život u križu je radost u križu je mir. Što zapravo znači uzeti svoj križ? Vratit ćemo se na onu ljubav prema ocu i majci. Ti sine voli svoje roditelje. To ti je dužnost. To ti Bog zapovijeda. Ne bježi od toga križa. Znaj biti zahvalan za taj dar. Preko toga dara Bog ti daje dar da ljubiš i voli. Dakle, prigrli ga i nosi. Majko i oče, voli svoje dijete onakvo kakvo je. Prihvati ga i odgajaj u ljubavi kojoj ti je darovano.

„Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi

mene, naći će ga.“

Možemo u više mjesta u evanđelju naći ovakvo suprotnih Kristovih zaključaka. Opet Isus kaže čovječe ne traži sebe, mene traži. Što se više odričeš sebe više ćeš naći mene. Ovdje Isus traži od mene da radim na sebi. Da ne mislim samo na sebe, da ne živim život u sebi nego u Njemu. Što više tražim njega sve više pronalazim sebe. Koliko vjerujem da me Krist koji je pravi Čovjek može upoznati sa stvarnošću moga postojanja i identiteta?

U sličnom stilu nastavlja:

„Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao.“

Ne zaboravimo Isus govori svojim učenicima. A to govori i nama. Tko prima vas mene prima. Isus nam otkriva još jednu divnu stvarnost. Da se Bog nalazi u nama. Da smo Božji od samoga začetka. Da nas On upoznaje sa svojim Ocem: a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Isus nas vodi prema svome Ocu. Vodi nas prema onome koji je prava Ljubav, a on vjerni Sin objavljuje nam tu ljubav. A kako možemo konkretno upoznati tu ljubav? „Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“ Zar je jedna čaša hladne vode darovana iz ljubavi bližnjemu služenje Bogu? Da. Isus nam upravo to govori. On govori da je upravo to dovoljno da se upozna Boga. I da je to Božji način djelovanja. Samo LJUBAV.

Iz ovoga vidimo da je LJUBAV mjerilo dostojanstva čovjeka. Više ljubi Boga više si sposobniji ljubiti druge, ali ako više ljubiš čovjeka nemaš sposobnosti upoznati pravu ljubav. Taj ljubav je nedostojna djeteta Božjega. Voli svoga Boga.
Često u razgovoru s mladima koji su bili u vezi pa su zbog raznih motiva prekinuli čujem sljedeće:

Joj, ja njega ili nju ne želim više vidjeti u svome životu. Ne želim ga više susresti. A zanimljivo da do prije 5 minuta dok su bili zajedno bili su spremni na svaku vrstu žrtve. Pitanje koje se postavlja: u toj vezi više voliš sebe ili drugoga?  Kako može jedan kršćanin izreći tako smrtne riječi. Ne želim te više vidjeti u mome životu, ne želim da budeš dio moga života. Jesam li volio iskreno?

Gdje je tajna prave ljubavi. Ne u kvantiteti nego kvaliteti voljenja. Mogu puno voljeti, ali ta ljubav može biti zatvor za voljenu osobu. Mogu je zarobiti. Učiniti nesposobnom za ljubav. Dakle, kad volim, činim to kao Isus Krist. Dajem sebe zbog tebe, svoju radost svoje vrijeme, da ti budeš radostan i da živiš  u slobodi. Moja ljubav te treba učiniti slobodnim. Dok te volim moraš biti slobodan za let, slobodan voljeti, darivati se poput onoga koji te neizmjerno voli.
Neka nas ovo VIŠE – ne uplaši u borbi za pravu ljubav i u voljenju na pravi način. Bog nam nije konkurencija. Ne trebamo se Njega bojati, boriti se protiv Njega. Nego:

„Učite od mene jer sam krotka i ponizna srca.“

Vjera i nada 24. svibnja 2014.

Prilog o župi Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji.

Proslaviti Boga s Isusom

Današnji odlomak Evanđelja po Ivanu je vrhunac Isusova oproštajnog govora. To je molitva zahvale Ocu što ga je mogao proslaviti svojim djelima, a događa se na završetku oproštajne večeri, pred odlazak u vrt uhićenja. Gledajući s nadom „čas“ koji dolazi, Isus moli Oca da ga proslavi, zatim da čuva učenike koji ostaju u svijetu u jedinstvu sa sobom i međusobno. Ovdje Isus nastupa kao veliki svećenik.

Iz Djela apostolskih jasna je poruka priprave na događaj Duhova koji ćemo slaviti sljedeće nedjelje. Nakon Isusova uzašašća, skupna njegovih učenika zajedno sa ženama i Marijom, Majkom Isusovom u „gornjoj sobi“ u Jeruzalemu, gdje je Isus slavio posljednju večeru, čeka u molitvi. Sv. Luka navodi imena apostola jer oni trebaju nastaviti poslanje uskrsloga Krista s Crkvom i u Crkvi. Ovdje se i posljednji put u Novome zavjetu spominje poimenice Isusova Majka. Ona koje je imala udjela u Kristovom rođenju i njegovom dolasku na zemlju, sada sudjeluje u nastajanju Crkve koja je duhovno tijelo Kristovo. Svi zajedno čekaju u molitvi jer to je put istine, put na kojem Duh Sveti daje jasne znakove Božjega puta. Jasan je to poziv svima nama da tražimo posebnu zaštitu Majke Božje i da pod njezinom majčinskom zaštitom nađemo utjehu i mir i put ka Isus Kristu.

U drugom čitanju jasno se vidi kako Petar poziva prve kršćane koji doživljavaju progon da ujedine osobne patnje s patnjom i mukom Isusa Krista. Potiče ih da iz svoje životne situacije dublje urone u otajstvo patnje Kristove muke koja je bila uvod u proslavu. Zbog toga ih poziva da budu radosni unatoč svim patnjama i progonstvima. Naše patnje i probleme, križeve i muke povežimo molitvom i sakramentalnim životom s patnjom i križem Isusa Krista slaveći radosno njegovu pobjedu nad grijehom i smrću.

U Evanđelju najvažnije riječi su proslaviti i slava.  Isus stoji pred nasilnom smrću, još jednom vrednuje svoje mesijansko djelovanje i ističe da je proslavio Oca izvršivši djelo koje mu je povjerio, te u isto vrijeme moli da Otac njega proslavi po Križu, smrti i uskrnuću. Muka je vrijeme „časa Isusova“ prema četvrtom evanđelistu u kojem ljubav Očeva prema Sinu i Sinova prema Ocu dolazi do vrhunca. Čas je razlog Isusova silaska među ljude te u tom istom času Isus donosi dar spasenja svima onima koji u njega vjeruju. U svojoj molitvi Isus tumači taj dar kao vječni život koji je ujedno izjednačavanje s poznavanjem Boga. Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinitoga Boga i koga si poslao, Isusa Krista. Upoznati Boga znači biti pozvan na osobno prijateljstvo s njime, koje nastaje tako da Isus na vjernike prenosi svoje poznavanje Oca. Sv. Pavao kaže: Sada spoznajem djelomično, tada ću spozanti savršeno, kao što sam i spoznat (1 Kor 13,12).

U Evanđelju ove nedjelje jasno se vide važne poruke: Djelo je Božje vječni život koji Isus prikazuje kao intimno poznavanje Boga te dioništvu na Očevu poznavanju Isusa i Isusovu poznavanju Oca. Takvo znanje dolazi od objave. Zato Isus ističe jasno da je Očevo ime objavio ljudima koje mu je Otac dao iz svijeta. Neka nas ovo predivno evanđelje Božjeg objavljivanja učvrsti u  vjeri prema Isusu koji nas uvodi u vječni život objavljujući ljubav Očevu.

Svlačionica - Svećenici - Uskršnja emisija (21.4.2014.)

RADOSTAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

Predragi,

ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je kršćanska vjera. Vjerujem da je uskrsnuo. Stoga, više nije samo Učitelj da bi se vjerovalo u Njegovu poruku, nego je Uskrsnuli, onaj u koga se može staviti sva svoja vjera i pouzdanje, vjerovati u Njega. On ne pripada prošlosti, nego je ŽIV, PRISUTAN DANAS. On je nada i utjeha kršćanima koji su kušani diskriminacijama i progonima zbog svoje vjere.

Neka Vas ispune radost uskrsnuća i Njegov mir!

KORIZMENE KATEHEZE ZA MLADE

SVI STE POZVANI DA PROĐETE SVOJ OSOBNI DUHOVNI HOD PREMA USKRSU!

Isus pokazuje da se nasilje ne rješava nasiljem

Za današnje evanđelje imamo nastavak govora na gori. Isus nastavlja poučavati učenike: „Čuli ste da je rečeno... A ja vam kažem“. Isus i dalje govori s autoritetom koji je primio od svoga Oca. Autoritet Božji koji u sebi sadrži tajnu čovjekova uspjeha i ostvarenja.

U prvom čitanju iz knjige Levitskog zakonika jasna je poruka koju Bog šalje preko svoga sluge Mojsije: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin Bog vaš!“ Ako itko na ovom svijetu voli čovjeka do te mjere da želi biti uspješan kao on, to je upravo Bog. Bog želi da čovjek ovdje na zemlji bude u svemu sličan Njemu. A ta sličnost se ostvaruje u odnosu prema drugim ljudima. Poruke koje su nam dane u ovom čitanju pozivaju da ne mrzimo brata svoga, da se ne osvećujemo, nego ljubimo bližnjega svoga kao samoga sebe. Bog potiče čovjeka da svoju slobodu koju, ima koristi za iskreno prijateljstvo, zdrav i normalan dijalog i pošten odnos prema drugima.

U drugom čitanju vidimo još jednu novost koju Bog govori čovjeku preko apostola Pavla. “Hram ste Božji, i Duh Božji prebiva u vama. Hram Božji je svet, a to ste vi.“ Bog nas više veliča i slavi nego mi sami sebe. Previše smo samokritični i kroz te oči samokritičnosti ne vidimo Božje djelo. Naš pogled je zatamnjen nejasnoćama, raznim malovjernostima, te nismo sposobni sebe vidjeti kao djelo Božje, nego samo ono što činimo. Mi smo Božji hram. Moje tijelo je Hram Duha Svetoga. Bog se proslavlja kroz mene. Upravo zbog toga Pavao nastavlja i govori: „Ako tko misli da je mudar među vama na ovom svijetu, neka bude lud da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom.“ Budimo Božji, ne bojmo se Boga koji želi naše dobro i naše spasenje. U više slučajeva nam se dogodi da Bog doista više želi našu sreću od nas samih. Neka nas ove riječi potaknu da hrabro budemo Njegovi.

Evanđelje koje smo čuli daje posebnu notu prvom čitanju i Pavlovoj poslanici upućenoj zajednici u Korintu. Zakon iz Staroga zavjeta: „Oko za oko i zub za zub, te ljubi bližnjega svoga, a mrzi neprijatelja“, doživljavaju totalni raspad. Isus i u prvom i u drugom zakonu želi da mi koji smo Božji svojim pristupom šokiramo one koji nas progone. Ne uzvraćati istom mjerom za ono što su nam drugi učinili nego još više iz ljubavi odgovoriti na te progone i provokacije. Čovjek je velik ako zna u potpunosti vršiti Božje zapovjedi. Zato sveti Jakov govori: „Budite vršitelji Božje riječi, a ne samo slušatelji da ne zavarate sami sebe.“ Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski. Isus želi da budemo slični Ocu koji njega šalje da nam On pokaže kakvi trebamo biti. Dragi čitatelji, smisao našega života ovdje na zemlji jest otkriti područje našega djelovanja. Možda ćemo i cijeli naš život utrošiti u otkrivanje toga područja ali nemojmo zaboraviti na jedno: Bog želi da mi budemo savršeni kao što je On savršen. Želi da mi ljubimo neprijatelje i one koji nas progone. On nam daje svoga Duha da u tome uspijemo. Ovaj tjedan koji je pred nama vršimo tu Kristovu zapovijed: ljubimo one koji nas mrze, ne podnose, koji nas ogovaraju, koji vrše raznorazne pritiske na nas koji nam žele zlo, ali i ljubimo one kojima smo mi nanijeli bilo kakvu materijalnu, duhovnu, psihičku štetu. Neka se Bog kroz nas proslavi i neka se veliča sveto Ime Isusovo u našem životu.

Jedinstvo koje Krist po Duhu dariva i zadaje

Za današnje evanđelje imamo Isusov nastupni govor prema Mateju u kojem najavljuje da se približilo Kraljevstvo Nebesko i zbog toga se svi trebaju obratiti. Za drugo čitanje imamo odlomak iz Prve Korinćanima u kojemu Pavao potiče krištene vjernike na jedinstvo zato što svi vjeruju u istoga Krista s kojim su životno povezani u krštenju. Ova nedjelja pada u ovkiru tjedna molitvi za ponovno puno jedinstvo kršćana koje intezivnije obavljamo svake godine od 18. do 25. siječnja. Zato ćemo danas razmišljati kako je jedinstvo Crkve Kristov dar i zadatak.

U ovom provom čitanju prorok Izaija propovijeda u Jeruzalemu 733. god. prije Krista, nakon što su trupe asirskoga kralja Tigleta Pilesara III. područje plemena Zebulonova i Naftalijeva pripojile asirskoj državi. Prorok zatim tješi sunarodnjake koju su time zapali u tamu ropstva te najvaljuje vrijeme svjetla i obnove, kada nastupi idealni vladar Emanuel. Tada će narodu koji živi u tami ropstva i grijeha zasjati jarka svijetlost. Činjenica je da Isus počinje propovijedati u Galileji te je najveći dio svoga vremena proveo među rubnim stanovnicima svojega mesijanskoga poslanja. Evađelist Matej to vidi kao ispunjenje proročanstva i zbog toga to navodi u današnjem evanđelju.

U drugom čitanju Pavao kori one krštene koji se dijele na simpatizere Petra, Pavla ili Apolona. Podsjeća ih da su kršćani jednoga mjesta dio Crkve koja je jedna zato što su svi vjerom i krštenjem povezani s Kristom i međusobno. Sam Pavao se odriče svojih simpatizera jer nije on za njih raspet i jer nisu kršteni na njegovo ime. On je zadovoljan što propovijeda Krista raspetoga, ponosi se mudrošću križa i traži od vjernika da odbace vrednovanje propovijednika prema grčkoj mudrosti. Ovo nas čitanje potiče na obnovu vjere u Crkvu koja je snagom Duha životvorca jedna, sveta, katolička i apostolska.

U današnjem evanđelju prikazan je Matejev izvještaj o Isusovoj nastupnoj propovijedi i pozivu Petru, Andriji, zatim Jakovu i Ivanu da mu se pridruže u propovijedanju Kraljevstva Božjega i liječenju bolesnih. Što znači obratite se približilo se Kraljevstvo Božje? Povezat ćemo ovo s Isusovom molitvom: Oče, dođi kraljevstvo  tvoje! (Lk 11,2; Mt 6,10). Isus ovo govori u trenutku kada je zatvorio stolarsku radnju u Nazaretu, jer je prigodom krštenja na Joradnu dobio znak da je vrijeme za mesijansko djelovanje, ali da treba biti skroviti Mesija, poput Sluge Patnika iz Knjege Izaijine. Isus je doživio promjenu, presložio je svoj um i srce da bi se potpuno stavio na raspolaganje Bogu. Sada zove sve ljude, a posebno prve učenike na takvo preslaganje uma i srca da bi Bog po njima širio svoje kraljevstvo, da bi otkrio kako mu je stalo do svakoga čovjeka. Približilo se kraljevstvo Božje znači da po Isusovim djelima i riječima Bog iznova ulazi u svoj narod i u cijelu ljudsku zajednicu. Dođi kraljevstvo tvoje znači da se Isus stavlja Bogu na raspolaganje, da želi biti „uprisutnitelj“ njegove dobrote i ljubavi među ljudima.

Dakle, rad za Kraljevstvo Božje traži preslaganje uma i srca, otvaranje za nešto novo što Bog nudi po Gospodinu Isusu. Upravo takvo duhovno pospremanje vlastite kuće srž je za jedno autentično življenje ekumenizma kao pokreta za ponovno jedinstvo kršćana.

I nas Isus danas zove da djelujemo po Njegovu Duhu, da pospremimo pred vlastitim vratima sve ono što nije dobro, biti spremni na obraćenje i kajanje za naše grijehe posebno protiv jednistva kršćana i jedinstva s Bogom i drugim ljudima.  Neka nas Duh Sveti vodi na našem zemaljskom putu te da ne zaboravimo nikada da nas On poziva na obraćenje i kajanje za naše krive postupke radi Kraljevstva Božjega.

Učiniti da se Gospodin očituje

Biblijsko razmišljanje uz drugu nedjelju kroz godinu

Današnji evanđeoski odlomak opisuje istovjetan događaj koji smo čitali i o kojem smo razmišljali prošle nedjelje kad smo slavili blagdan Krštenja Gospodinova, s time da samo prošle nedjelje čitali opis iz Evanđelja po Mateju, dok danas čitamo tekst iz pera svetog Ivana. Od blagdana njegova krštenja kojim se ujedno zaključuje liturgijski ciklus božićnog vremena, prelazimo u liturgijsko vrijeme kroz godinu, razmišljajući o istom događaju samo iz druge perspektive. Od slavlja blagdana njegova krštenja, ulazimo u onu svakodnevnicu koja nije pasivna svakodnevnica, nego ono redovito sveto vrijeme, koje bi kao i njegovo moralo biti posvećeno spasenjskim djelovanjem, to jest naviještanjem. Vrijeme kroz godinu je prigoda da nastavimo živjeti novim intenzitetom koji nam je posredovao sam Gospodin, a to je intenzitet njegova očitovanja svijetu.

U prvoj Crkvi se prije svega intenzivno raspravljalo o značenju ovog događaja najprije za Gospodinov život, a tek onda kasnije i za život pojedinog vjernika. Gledano iz kristološke perspektive ono je bilo prekretnica u Gospodinovu životu, jer je nakon što je primio krštenje Gospodin počeo svoje javno djelovanje. A gledano iz perspektive Ivana Krstitelja, krštenje kojim je on krštavao narod imalo je smisla samo kao priprava za Mesijin dolazak: „Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.“ Zato nam sveti Ivan Evanđelist i prenosi ovaj događaj kako bi posvjedočio da se Mesija doista i očitovao u Izraelu od trenutka kad je Isus došao na Jerodan tražeći od Ivana da ga krsti. S pravom onda možemo reći da je Ivan bio prvi kojem se Isus očitovao kao Sin Božji i Otkupitelj.

U tom duhu i sveti Augustin iščitava ovaj događaj, propitujući najprije značenje, zadaću i korist Ivanova krštenja, pri čemu je vrlo kritičan: „Braćo moja, da je čemu koristilo i sada bi ostalo, a ljudi bi se krštavali Ivanovim krštenjem, te bi tako dolazili do Kristova krstitelja. Ali što veli Krstitelj? Krstim da se on očituje Izraelu. Hoće reći da je došao krstiti vodom da se Krist očituje Izraelu, narodu Izraelovu. Ivan je primio otajstvo krštenja vodom pokore kako bi pripremio put Gospodinu, kad još Gospodin ne bijaše došao. Ali kad se Gospodin pojavio, suvišno mu je put pripravljati, jer onima koji ga upoznaše sam je postao put. Stoga nije bilo dugotrajno Ivanovo krštenje. Ali kako se pojavio Gospodin? Ponizan. Pojavio se kako bi Ivan primio krštenje kojim je trebao biti kršten sam Gospodin.“  (In Jo. Ev. tr. 4,12)

Doista, razvidno je da je Ivan krštavao kako bi se Gospodin očitovao Izraelu, a prvi od sveg Izraela bio je sam Preteča koji se svojim krštenjem pokore čistio kako bi primio veliki dar očitovanja Mesijina. Tako je u trenutku krštenja Gospodinova Ivan upoznao onoga kojega nije poznavao, te je po tom događaju počelo očitovanje Gospodinovo Izraelu. A prvi čin Gospodinova očitovanje bilo je očitovanje Ivanu, te je njemu krštenje pokorom bilo korisno da upozna Jaganjca Božjega i da potom posvjedoči za njega. Krštenje pokorom pripremilo ga je za ono drugo krštenje koje je tako odvažno najavljivao. Ivan je vidio Duha Svetoga kako silazi nad Isusa, te je tako i sam primio krštenje Duhom, što će poslije posvjedočiti dajući krv za Krista. Ivan je tako prvi koji je kršten Gospodnjom snagom, jer mu se očitovao Mesija i jer ga je obdario svojim Duhom.

Iz svega toga izvire obveza za nas kršćane, biti na tragu Ivanova svjedočanstva za Isusa. Ne možemo živjeti kao da ga ne poznamo, premda vidimo da mnogi oko nas ne samo žive kao da Krist nije očitovan svijetu, nego kao da uopće Boga nema. Vrijeme kroz godinu nam je poticaj da i svojoj svakodnevnici, a ne samo u prigodi nekih većih blagdana, Gospodina očitujemo svijetu, jer bez nas se to očitovanje ne događa. Kao što je Ivan Krstitelj pripremao svijet na to očitovanje, i nama je dodijeljena ta ista zadaća. Činiti nam je sve što je u našoj moći da se Isus očituje narodu, koji sporo prihvaća takvo očitovanje, jer su mu oči zastrte slabošću i grijehom.

Živjeti nam je stoga tako intenzivno, a to znači svjedočki, kao što je činio sveti Ivan Krstitelj, sveti Augustin i prva kršćanska zajednica, jer je neophodno i naše služenje Božjem otajstvu kako bi se Isus očitovao svijetu doista kao Božji pomazanik i Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta. Svjedočiti nam je tako da njegovo svjetlo može zasjati ljudima našega vremena koji odbijaju naći se u zajedništvu s njime, te zbog toga čame pod teretom grijeha, koji ljudi nisu vlasni sebi skinuti, nego to može jedino Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta. A kako bi čovjek našega vremena dopustio Jaganjcu da mu skine teret grijeha, neophodno je naše sveto služenje i svjedočenje u svijetu.

dr. don Ivan Bodrožić

Preuzeto sa portala Bitno.net

Zašto je sveta misa veličanstvena?