TALENTI

Pitamo se što su zapravo talenti? Zašto su toliko važni i što zahtjevaju od čovjeka, a što daju čovjeku?

Ovo Evanđelje je jako zanimljivo. Govori o talentima. O nečemu što dobiješ, a zahtjeva od tebe da to uzvratiš, da umnožiš, da dijeliš, da živiš.

Iz današnjeg Evanđelja, posebno iz uvodnih riječi, nije nam u potpunosti jasno što to točno čovjek daje svojim slugama, osim da daje nešto što pripada njemu tj. njegov imetak. Dati nešto što pripada tebi, što si stekao svojim rukama, svojim radom nekom drugom s punim povjerenjem da ćeš dobiti još više danas skoro pa i ne funkcionira. Malo je povjerenja, pouzdanja,pa na kraju i nije važno što si dobio nego kako si to iskoristio. Sigurno je da je nama ljudima danas u ovom vremenu važnije što dobijemo nego koliko to što smo dobili nas može učiniti drukčijima. Ako nastavimo pozorno čitati ovaj evanđeoski odlomak, dolazimo do jednog posebnog otkrića. Taj gospodar, čovjek daje svojim slugama nešto za što je današnji čovjek  u stanju ubiti, poniziti, prevariti. Taj se imetak pretvara u nešto konkretno, a to je novac. S novcem se može puno toga učiniti, a jedna jedina stvar je najispravnija, a to je da se može umnožiti i da od jedne dobro uložene novčanice, možeš dobiti dvije, tri ili više. Ovisi kako ulažeš i u što ulažeš. 

Te sluge dobivaju određenu svotu novca koji naš evanđelist pretvara u talente. Jedan dobiva pet, drugi dva, a treći jedan i to po zaslugama. Važna je ova istina i činjenica, a to je da se dobiva po zaslugama. Ne preko veze ili na lijepe oči nego po zaslugama. Onoliko koliko si zaslužio toliko si dobio. I ovdje se ne radi o nekakvoj konkurenciji. Vidimo iz prva dva slučaja da i jedan i drugi učinili su istu stvar, umnožili su u duplo svoje talente i dobili su isti odgovor: "Valjaš slugo dobri vjerni, u malome si bio vjeran za velike ću te postaviti." Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan i jasan, umnožili su svoje talente, novac, nije dakle važno koliko si dobio nego kako s tim raspolažeš. Te sluge znaju jasno svoje poslanje, umnožiti, stvoriti više, Jer s onim što si dobio možeš umnožiti. No, vidimo i iz zadnjeg slučaja da se može izgubiti, da nisi plodan nego sterilan, bez života. Zašto smo sterilni, neplodni. Jedan je motiv izrečen tu, a to je: Strah, strah od onoga koji daruje. Odgovor ovom slugi koji je umjesto umnažanja učinio nešto sasvim drugo, a to je: zakopao je talent. Izabrao je na žalost ono najgore. Umrtviti, zakopati, ne iskoristiti, učini sterilnim nešto. Takav čovjek je čovjek neplodan, nije živ. Odgovor koji sluša nije ni malo ugodan: Slugo zli i lijeni. U malome si bio nevjeran kao ćeš tek biti vjeran u nečemu što je puno veće.

Još jedna stvar je vrlo zanimljiva, a to je sljedeće: ovaj gospodin, gospodar, čovjek - samoinicijativno poziva sluge i daje im u ruke nešto svoje. Vidjet ćemo da je to od velike važnosti. Talent nije naših djelo ruku, nego mi to dobivamo ali trebamo to prepoznati kao dar, talent i maksimalno ga iskoristiti.

Isus sve ovo govori svojim učenicima. Isus želi reći svojim učenicima. Taj čovjek koji daje nešto svoje, svoj imetak, sve svoje, jesam JA, a vi ste sluge, oni koji bez zasluge primaju nešto što je više od njih samih i samim time ti talenti, darovi mogu poslužiti da svaki sluga umnoži svoj dar i na taj način bude spreman za drugi susret sa čovjekom koji daruje.

Što to nama Isus ostavlja kao talent, dar? Koji je to njegov imetak nama predan?

Važno je staviti naglasak na Njegovu inicijativu. Bog se brine o čovjeku i čini sve da čovjek upozna Istinu i da po toj Istini živi i toj Istini služi. To je prva najvažnija stvar i bez nje sve ostalo nema smisla.

Druga stvar od velike važnosti jest ta da se talent može, mora i treba umnožiti, sve drugo je suludo. Sve drugo nije važno. Talent je takav da u sebi krije mogućnost za umnažanjem ali treba nekoga tko će razumno djelovati i umnožiti.

Treća stvar koja je važna upoznati onoga koji daruje. Ne bojati ga se kao treći sluga koji nabraja više stvari o tom čovjeku. Što se ovdje javlja: moje ne dostojanstvo da iskoristim taj dar, talent za ono što on jest. Ako imam neku sposobnost koju sam dobio o Njega takav kakav jesam dužan sam ju ostvariti, umnožiti, stvoriti preko toga nešto novo.

Četvrta stvar jest ta da taj dar kad ga upoznam i spoznam ne smijem nikako zataškavati zbog više razloga i to: Joj nisam sposoban? Nemam vremena. Mlad sam, nije vrijeme i tako dalje. Nikako ne smijem zakopati taj dar. 

Evo što nama Isus ostavlja. Isus ostavlja sebe. Sebe daje, sebe nudi meni. Gdje? Najviše u svojoj Riječi i Sakramentima.
Božja Riječ je jamstvo Božje ljubavi prema čovjeku. Kad čitam tu riječ, trebam znati jedno a to je da mi uvijek iznova Bog govori, potiče me, opominje me, ohrabruje me, usrećuje me, daje mi snagu. Riječ služi da me potakne na nešto konkretno djelo.
Sakramenti – su mjesto gdje ja taj dar koji Bog priprema za mene, koji se može nazvati raznim imenima – doista živ. Nije fantazija nego je nešto konkretno, vidljivo, opipljivo, to je mjesto gdje upoznajem darivatelja.

Pozvani smo osobno od Isusa Krista, Sina Božjega našega Stvoritelja i Otkupitelja javno izreći svoju sklonost, prepoznati Njega kao svoj najveći talent, te taj talent iskoristiti za još jedan dar,  a to je svetost. Budimo sveti kako je svet naš Otac. Isuse Hvala ti na daru svoga života i sebe svakome od nas malenih ljudi i slugu koji često kalkuliraju. Pošalji svoga Duha da naša jedina kalkulacija bude kako spasiti svoju dušu.