U vremenu došašća svi smo mi
pozvani iščekivati onoga koji dolazi. To iščekivanje nije plod moje
inicijative, moje želje ili htijenja. Božje obećanje da će doći, da će se
objaviti, Njegovo utjelovljenje, rođenje, mene potiče na to iščekivanje,
Kristov dolazak je motiv iščekivanja.
U današnjem vremenu poučeni
svakodnevnim iskustvom jako je teško prenijeti jednu vijest, informaciju da se
u tom prenošenju ne izgubi njezin pravi i bitni smisao, tj istina informacije.
Koristimo sve moguće načine komunikacije da prenesemo svoju ideju, stav, a tu
je posebno važno naglasiti da je čovjek spreman čak i pogaziti drugoga da dođe
do više medijskog prostora, prikrivati istinu, ne dopustiti da se istina objavi
kako bi moja ideja i informacija, „moja istina“ došla u prvi plan i pridobila
što više glasova. Dok u ovom evanđelju vidimo da je Riječ o jednom glasu koji
nema ni mikrofona, ni radija, ni TV-a, ni interneta, ni razno raznih portala, Facebook
stranica, Twitera, a ipak je glas koji
se toliko proširio, toliko puno obožavatelja pridobio. Što se to krije tako snažno, jako, duboko u tom glasu da je okupilo
toliko mnoštvo?
Iz ovog evanđelja možemo izvući
par odgovora:
-
Evanđelist Marko otvara svoje djelo riječima: Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.
Autor želi svakog promatrača i čitača zainteresirati za ovo remek
djelo koje želi komunicirati i koje objavljuje. Otvara se jedan novi početak, novo poglavlje ljudskoga
postojanja, toliko iščekivano i željeno. Novi početak za čovjeka koji je
izgubio svoj kompas života, od glasa iz
pustinje dobiva jedno poslanje: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze.
Čovjek koji je u grijehu, zabludi, bijedi otvaraju mu se vrata nade i mira. Naš
novi početak je zapisan u Svetom Pismu. Koliko čitam Sveto Pismo?
-
Taj novi početak je okarakteriziran i nazvan „Evanđelje“ Radosna Vijest toliko
iščekivana.
Ona se utjelovljuje u osobi Sina Božjega Isusa Krista. To je živi Bog
koji dolazi u susret čovjeku. Kako bi ta Radosna Vijest našla mjesto u nama
„glas“ nas poziva na obraćenje i
odbacivanje grijeha od sebe. Radostan je čovjek onaj koji je bez
opterećenja zloga i bez sudjelovanja u zlim djelima. Čista i ponizna srca
možemo uživati u Božjoj blizini i radosti. Bog toliko iščekivani daje čovjeku
nadu, oslobađa ga od vječne zarobljenosti zloga i nanovo ga rađa iz vode i Duha
Svetoga. Koliko se često i iskreno ispovijedam?
-
Glas koji viče u pustinji pun je poniznosti. Poslije mene dolazi jedan
koji je jači od mene.
Nisam mu dostojan odriješiti remenje na nozi. Čovjek voli „iskreno ponizna čovjeka“. Poniznost
je karakteristika onih koji žele dobro drugih, oni koji uživaju gledajući druge
kako žive u miru, blagostanju. Koliko sam ponizan?
-
Ivan je proveo u pustinji određeno vrijeme i
doživio živi susret s Bogom ne naviješta više
sebe, on govori o Njemu, Kralju, Otkupitelju, Spasitelju. On poziva i
nas da u ovom vremenu došašća, iščekivanja i mi nađemo vremena za mir, tišinu,
molitvu. Da mi budemo taj glas koji viče Istinu. Koliko se molim za bližnje i
koliko me molitva sjedinjuje s Bogom i čini sposobnim za ljubav prema
bližnjemu?
Sam Ivan govori ja vas krstim vodom a poslije mene doći će onaj koji
će vas Krstiti Duhom Svetim. Onom ljubavlju koja nikada ne prestaje, ljubav
koja se ne umara nego iznova se daje i oživljava i vodi u vječnost. Neka je
svima blagoslovljeno ovo vrijeme dolaska Krista Gospodina.
