Svjetski dan bolesnika - 11. 2. 2015.

UTJECAJ VJERE NA SUČELJAVANJE S BOLEŠĆU

                Vesna Konjevoda, Anamarija Habuš

SAŽETAK

Oboljeli od teško izlječivih ili neizlječivih bolesti, različito se sučeljavaju sa svojom bolešću. Jedni prihvate neizlječivost svoje bolesti i neminovnost smrti, odustaju od agresivnih terapija koja bi im možda mogle produžiti život ali koje se prilično teško podnose te osobito pred kraj života   pronalaze  utjehu u svojim obiteljima, prijateljima, religiji. Drugi si konačno ispunjavaju želje koje su dugo nosili u sebi. A treći se odluče boriti i prihvaćaju sve oblike liječenja. Prema istraživanjima upravo ta treća grupacija na taj put kreće uz pomoć molitve i vjere.

Duhovna medicina danas nije novitet niti je nepoznanica. Provode se brojna istraživanja o utjecaju vjere na mentalno i  fizičko zdravlje. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), uključila je preko 30 međunarodnih centara u svoju studiju kvalitete življenja koja je uključivala šest sljedećih dimenzija: tjelesno i psihičko zdravlje, osobnu nezavisnost, socijalne odnose, okoliš te duhovnost i religijske običaje. Jedan od glavnih zaključaka ove studije odnosi se upravo na duhovnost, a kaže sljedeće: "Do nedavno su zdravstveni djelatnici pretežito pratili medicinski model po kojem se pacijenti liječe uglavnom terapijom lijekovima i kirurškim metodama, dok se manja važnost pridavala duhovnosti i vjeri u izlječenje te odnosu doktor - pacijent. Pacijenti i liječnici počeli su uviđati vrijednost faktora kao što su duhovnost, vjera i suosjećanje u procesu izlječenja.“

Cilj ovog rada je dokazati kako su duhovnost i vjera uz molitvu u pozitivnom odnosu sa sučeljavanjem s bolešću.

Hipoteza je da su  ljudi koji vjeruju jači, strpljiviji, bolje podnose i kupiraju bolove te se lakše i brže sučeljavaju s bolešću.

UVOD

                „Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.“ (SZO 1948.)

Prema definiciji bolest je poremećaj u radu organizama, kada dolazi do nesklada tjelesnoga i duševnog stanja. Predstavlja stanje koje ukazuje na nužnu promjenu životnih navika i stila života.

Čimbenici rizika za nastanak bolesti su: biološki faktori i uvjeti okoline, zdravstveno-rizični načini ponašanja, emocionalni stresovi koji oslabljuju čovjekov imunološki sustav i pridonose aktiviranju bolesti.

U današnje vrijeme često smo uvjereni kako sve možemo kupiti novcem, pa se onda kroz to prezentiramo u društvu. Važno nam je da nas ljudi oslovljavaju s gospodine/gospođo,  titulama i da u tome ni slučajno ne pogriješe, jer se identificiramo s time što smo u životu postigli. Puni smo informacija o svemu, sve nam je dostupno i sve znamo. A što kad se susretnemo s bolešću? Što kada nam se preko noći preokrene svijet, preslože prioriteti? Kada strah, neizvjesnost i panika zavladaju našim životom i duhom? Za čime posežemo tada? Lijekovima, operacijama, raznim terapijskim  tehnikama. To nam je prvo u glavi. Koliko ljudi se tada preispita gdje su pogriješili, zašto baš ja i gdje je taj Bog?

Tisućljećima se smatralo da su duhovno i tjelesno nedjeljivi pojmovi,
iako je bilo zagovornika i suprotnih pogleda. S Reneom Descartesom, sedamnaesto stoljeće je dovelo do zagovaranja stajališta odijeljenog pristupa duhovnog i tjelesnog. Na tim temeljima je krenuo snažan napredak medicine i uspješno liječenje cijelog niza bolesti te se postepeno napuštalo mišljenje o jedinstvu tjelesnog i duhovnog. Uvelike pojednostavljeno, smatralo se da je tijelo u biti „stroj“ koji se može „popravljanjem dijelova" vratiti u optimalno stanje ili ga barem približiti tom stanju.

U XX. st. duhovnost je izgubila svoje mjesto u medicini nauštrb shvaćanja čovjeka kao stroja.

Teološki gledano bolest podsjeća čovjeka i na iskonski grijeh. Bog je na početku stvorio sve dobro (Post 1,31). Po grijehu čovjek se udaljava od Boga, u njegov život ulazi nesklad, razdor, bolest i smrt.

Razvoj tehnike u 19. i 20. st. osjetio se u medicini te je istisnuta vjera i molitva kao jedan od načina pomoći kod liječenja. Sve se manje prilazi bolesniku holističkim pristupom, ne prati se bolesnik kao jedinstven neraskidiv spoj duše i tijela, nego se u prvi plan stavljaju tehnika i lijekovi. Iako je isprepletenost duhovnog i tjelesnog poznata od najstarijih civilizacija te je isticana u gotovo svim religijama, tek se u zadnje vrijeme taj međuodnos više proučava i polako vraća svoj izgubljen značaj.
Ukoliko je življenje vjere odnosno duhovnost autentično, uzeti nam je u obzir i njezinu mogućnost pomoći u prevladavanju psihičkih tegoba napose depresivnih stanja i tjelesnih teškoća.  Mnogi ljudi, suočeni s teškom bolešću i imajući odjednom vremena za razmišljanje o svome životu, dolaze do spoznaje da su prije nego što su se razboljeli bili duboko nesretni i  nezadovoljni svojim životom.

Za svakog zdravog pojedinca spoznaja da je bolestan teška je. Na bolest se može gledati iz raznih aspekta; kao na kaznu, upozorenje ili izazov. Svaku kroničnu bolest treba prihvatiti i uhvatiti se u koštac s njome, držati je pod nadzorom. Veliku pomoć u tome pružaju medicinski djelatnici, obitelj, vjera, adekvatna terapija i rehabilitacija.

Liječenje bolesti trebalo bi uključiti prirodne procese oporavka tijela, uma i duše. Svako liječenje bi trebalo početi s vjerom u izlječenje. Oboljeli već na samom početku zbog predrasuda, a možda i zbog krivog odnosa zdravstvenih djelatnika, gube motivaciju i vjeru pa vjerojatno umanjuju i sam efekt terapije.

Vjera osnažuje i olakšava nošenje sa svime što život stavlja na put. Istraživanja pokazuju da većini ljudi duhovnost ili vjera pomažu da žive duže i oporavljaju se od bolesti brže i uz manje komplikacija, skloniji su bolje se nositi s bolešću, osjećaju manje depresije, a zdravi uživaju u boljem zdravlju.
Istinski religiozne osobe znaju iz iskustva, a istraživanja potvrđuju da religijska praksa:

•       dovodi do psihofizičke relaksacije;

•       razvija koncentraciju i pažnju;

•       disciplinira i jača voljne, emocionalne i kognitivne funkcije;

•       jača grupnu integraciju i osposobljava jedinku za timski rad;

•       olakšava usklađivanje zahtjeva superega s realitetom;

•       pomaže u rješavanju unutarnjih konflikta;

•       oslobađa od napetosti, anksioznosti, fobije i depresivnosti;

•       pomaže prilagođavanju grupnim standardima i vrijednostima;

•       razvija samopoštovanje i pomaže u prihvaćanju vlastite ličnosti;

•       pomaže u prihvaćanju i razumijevanju drugih;

•       razvija osjećaj individualne i kolektivne odgovornosti;

•       potiče individualno sazrijevanje;

•       razvija socijalnu svijest i pomaže u očuvanju socijalnih vrijednosti i standarda.

REZULTATI

Na Zavodu za abdominalnu kirurgiju Klinike za kirurške bolesti KB „Sveti Duh“ u periodu od 01.11.2014.-10.11.2014. godine anonimnim anketnim upitnikom u kojem je sudjelovalo 20 ispitanika (10 muškaraca i 10 žena), prikupljeni su sljedeći rezultati:

Slika 1. Anketni upitnik

 Grafikon 1. Odgovori muških ispitanika

 Grafikon 2. Odgovori ženskih ispitanika

Na prvo pitanje „Jeste li vjernik ?“, potvrdno su odgovorile sve ispitanice (100%) dok su muškarci na isto pitanje odgovorili potvrdno sa 80%, dvoje ih se izjasnilo kao nesigurno. Na pitanje vezano uz oslanjanje na vjeru u dobrim i lošim životnim situacijama sve ispitanice odgovorile su potvrdno dok su muški ispitanici potvrdno odgovorili 80 % a 20% ih nije sigurno.

Oslanjanjem na vjeru samo u lošim životnim situacijama podjednako negativno su odgovorili i muški i ženski ispitanici 80 %. Na molitvu kao sastavni dio života pozitivno je odgovorilo 80% muškaraca i žena dok su mišljenja o utjecaju molitve na olakšavanje zabrinutosti oko trenutnog zdravstvenog stanja podijeljena. 100 % ženskih ispitanica i 60 % muških ispitanika uz molitvu uspješno saniraju zabrinutost dok 30% muškaraca nisu sigurni da im molitva pomaže u smanjenju zabrinutosti. Na šesto pitanje pozitivno su odgovorile sve ispitanice i navode da im vjera i molitva pružaju psihičko olakšanje u suočavanju s bolešću dok isto misli 80% muških ispitanika a 20 % ih nije sigurno. Uz vjeru i molitvu 90% žena i 70% muškaraca bolje podnose bolove dok su preostali nesigurni. Na pitanje umanjuje li vjera potrebu za korištenjem analgetika pozitivno je odgovorilo 20 % muških, 50% se izjasnilo da ne vjeruju u povećanu učinkovitost lijekova dok ih 30% nije sigurno. Na isto pitanje 40 % žena odgovorilo je potvrdno, 40 % negativno dok je 20 % nesigurno. Općenito povećava li vjera učinkovitost lijekova pozitivno je odgovorilo 70% žena i 30 % muškaraca, 20% iz obje grupe izjasnilo se negativno dok 50 % muških ispitanika nije sigurno. Sve ispitanice odgovorile su negativno te se ne smatraju napuštene od Boga zbog bolesti 90% muškaraca dijeli njihovo mišljenje dok je 10% sigurno. Zbog bolesti često plače samo 10% ispitanica. 60% muških i 80% žena ne plaču često dok njih 40%  nije sigurno smatra li se njihovo plakanje čestim. Većina ispitanika,70% muškaraca i 90% žena ne boji se umiranja i smrti dok se 20% muškaraca boji. Na pitanje smatraju li svoju bolest Božjom kaznom ili opomenom potvrdno je odgovorilo 30% muškaraca i 20% žena, 40% muških i 70 % ženskih ispitanika odgovorilo je negativno a 30% muškaraca izjasnilo se kao nesigurno. U iscjeljenje molitvom vjeruje 50 % muških ispitanika i 70% žena, 20% muških i ženskih ne vjeruje u iscjeljenje molitvom dok se 30% muških i 10% ženskih izjasnilo kao nesigurno.

RASPRAVA

Programi na razini SZO imaju za cilj integrirati duhovne potrebe i potencijale bolesnika, stvoriti u bolnicama ozračje koje daje osjećaj sigurnosti, vrijednosti i povjerenja. Važno je osigurati dovoljno vremena zdravstvenim djelatnicima da im pacijenti doista mogu i stignu iznijeti svoje tegobe i osjećaje. Potrebno je poticati pronalaženje smisla patnje i pružiti mogućnost razvoja odnosa s Bogom i produbljivanjem vjere.

Prema provedenoj anketi saznajemo kako se ljudi zaista oslanjaju na vjeru u svim životnim situacijama, i dobrim i lošim. Velikoj većini  (80 %), molitva je sastavni dio života ali razlikuju se stavovi ženskih i muških ispitanika. Žene su sklonije molitvi, ona im donosi duhovni mir i bolje podnošenje bolova. Međutim većina muških i ženskih ispitanika ne smatra da vjera u potpunosti umanjuje upotrebu analgetika i lijekova tako da se može tumačiti s obzirom na prethodni odgovor, da im vjera donosi duhovni mir u prihvaćanju bolova ali uz uzimanje terapije. Ženske ispitanice ne smatraju u velikoj većini svoju bolest Božjom kaznom dok su muški ispitanici podijeljeni. 30 % sigurno je da je njihova bolest Božja kazna a 30 % se izjasnilo kao nesigurno. Žene su općenito otvorenije prema vjeri, prepuste se Božjoj milosti i nekako se snažnije i mirnije nose i sučeljavaju s bolešću. Okreću se molitvi, puno češće traže bolesničko pomazanje, posjećuju bolničku kapelicu i odlaze na molitvu. Također vjernici navode kako im u bolesničkim sobama nedostaje križ na vidljivom mjestu. Medicinske sestre ali i svi ostali profili zdravstvenih djelatnika dužni su osigurati uvjete za nesmetano prakticiranje vjere svim bolesnicima, osigurati razgovore i ispovijedi na zahtjev bolesnika, te omogućiti odlazak na Svetu misu.

U posljednje vrijeme porastom obaveza i stavljanjem sve većeg tereta zdravstvene skrbi na leđa medicinskih sestara, sve se više i njih samih okreće prema vjeri i molitvi. One su spona između bolesnika i liječnika, najviše su i najčešće uz bolesnika ali i njegovu obitelj u svim fazama bolesti, pružaju im utjehu i nadu. Na žalost kod medicinskih sestara primijećen je porast kroničnih bolesti, bolesti lokomotornog sustava, kardiovaskularnih te psihičkih poremećaja, ali i zloćudnih bolesti.  Pojedine traže sebe u molitvenim zajednicama, duhovnim obnovama, hodočašćima i svakodnevnoj molitvi.

ZAKLJUČAK

Vjera osnažuje. Vjera daje sposobnost nošenja sa svim nedaćama koje nam se nađu na životnom putu. Bolesnicima donosi duševni mir, brži i bolji oporavak uz manje komplikacija, rasvjetljuje svrhu i smisao ljudskog postojanja. Dinamičan je to proces koji daje svrhu i značenje događajima u životu čak i usred osobne tragedije, krize, stresa, bolesti i patnje. Duhovnost osnažuje osobu da u cijelosti sudjeluje u životnim iskustvima od rođenja do smrti.

Zato je potrebno vjerovati, dobiti duhovnu snagu za život, naučiti hodati ruku pod ruku s Bogom u ovom svijetu i rješavati smjelo i hrabro svoje probleme.

"...odložiti vam je prijašnje ponašanje, staroga čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući u novoga čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine." (Ef. 4,22-24)

LITERATURA

1. http://m.ba.voanews.com/a/a-37-2009-03-23-voa2-86139212/1169695.html
2. „Vjera i zdravlje“ zbornik radova, Zaklada “Biskup J. Lang”, Zagreb, 2005.
3. http://www.hkdmst.hr/content/view/40/32/
4. http://www.spiritualresearchfoundation.org/
5. Belušić K. ; „10 dana- putovanje koje mijenja život“,Inspiracija, 2013.
6. Kheriaty A., Cihak J., „pobijedite depresiju snagom vjere“,Verbum, 2014.