U dvadeset i prvoj
nedjelji kroz godinu Liturgijska čitanja uvode nas u otajstvo spasenja. Ovo
evanđelje koje čitamo nije direktni nastavak evanđelja od prošle nedjelje. Luka
evanđelist između ovih evanđelja ubacuje jedno ozdravljenje te par prispodoba o Kraljevstvu nebeskom. Ipak, ova
evanđelja su tematski jako dobro pozvezana. Prošle nedjelje Isus govori: „Mislite
li da sam došao donijeti mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor.“ (Lk,
12,51). Zbog Isusa se događaju podjele, razdjeljenja.... Možemo birati: biti na
Isusovoj strani, tj. za Njega ili biti protiv Njega. Pitanje koje si možemo
postaviti: Da li je dovoljno biti kršćanin ako smo samo na Isusovoj strani? Što
podrazumijeva biti Kristov u potpunosti? Današnje evanđelje je odgovor na ova
pitanja. Po tko zna koji puta prolaznici pitaju Isusa o životnim pitanjima, o
pitanjima o kojima ovisi moj smisao života. Gospodine, je li malo onih koji se
spašavaju? Očito postoji strah od smrti, od ružnog završetka ovoga života.
Očito Krist provocira svojom pojavom svakoga čovjeka i svaku savjest da se
priupita, pa tko će se spasiti? Što ćemo nakon smrti? Kako živjeti da
zadobijemo baštinu vječnu?
Kristov odgovor na ovo pitanje je vrlo čudan ali i
konkretan, on odgovara: „Borite se da
uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.“
Što se dakle skriva pod imenom biti kršćanin i biti Kristov?
Možemo dati puno odgovora ali pitanje je da li će ti odgovori biti točni, da li
će ti odgovori biti potpuni, da li će ti odgovori biti prosvijetljeni nekim našim stavovima
i idejama? Ili? Odgovor koji se može dati na ovu Kristovu konstataciju stoji u
življenju života kroz tri važna odnosa. Dakle, da bi čovjek prošao kroz taj
prolaz o kojem Krist govori treba se na ispravan način ostvariti kroz
trodimenzionalni odnos.
Prvi je odnos s
Bogom: svaki čovjek prije svega u
životu treba tražiti Boga, treba tražiti Onoga koji mu je udahnuo život u
njegovo smrtno tijelo. Tražiti Boga kroz molitvu, tražiti Boga kroz meditaciju,
tražiti Boga u Njegovoj utjelovljenoj Riječi. Dakle, smisao čovjekova života
jest „tražiti“, istraživati, željeti susresti živoga Boga.
Ali to nije dovoljno
jer naš ljudski život se sastoji od susreta s drugim ljudima, dakle, drugi
važan odnos jest: Odnos prema drugima.
Prema bližnijma. Koliko poštujem druge, koliko se borim za svoju obitelji,
koliko pomažem malenima, siromašnima, nemoćnima. Koliko se trudim unijeti mir u
obitelji, u zajednicu u kojoj živim, među prijateljima. Koliko tražim svoj
interes u susretu s drugim ljudima? Česte obiteljske situacije su narušene
upravo u tim odnosima, jer braća ili sestre ili bliža rodbina ne pričaju
godinama zbog pedlja zemlje, zbog jednoga stana, jedne sobe, jednoga balkona,
zbog par kuna. Koliko dajem važnosti tom pravom odnosu prema drugim
ljudima.
I treći odnos jest: odnos prema samome sebi. Koliko sebe poštujem, koliko čuvam
svoje zdravlje. Koliko čuvam svoje tijelo? Moja duša je leglo Božje milosti ili
leglo zla, grijeha, ogovoranja, osude, laganja. Da li se prihvaćam ovakav kakav
jesam? Da li od sebe zahtjevam nemoguću misiju, biti ono što nisam?
Dakle, ovaj trodimenzionalni odnos se može živjeti u dva
smjera. Prvi, da živeći ove odnose tražim sebe, svoj ja, stavljam sebe na prvo
mjesto, zahtijevam da se Bog prilagodi mojim idejama, mojim zahtjevima.
Zahtijevam od drugih da me poštuju, da mi se obraćaju iz poštovanja, a ni sam
nisam spreman pozdraviti, utješiti, susresti. Drugi način življenja ovog odnosa
jest onaj Božji. Biti na službi. Biti na pomoći. Ostvariti svoj ja, ostvarujući
JA druge osobe. Dopustiti da Bog djeluje u mom životu, znati uputiti molitvu
hvale i zahvale Bogu. Znati drugome biti od pomoći. Znati drugoga usmjeriti na
pravi put. Pomoći drugome da se ostvari, da postane bolji od mene, uspješniji
od mene. Samim tim načinom života ja sebe ostvarujem. Stavljam sebe na službu
drugima. Stavljam sebe na službu Bogu koji mi daje sve. Prepoznajem Božje djelovanje
kroz osmijeh, pružanje ruke, pogled, riječ, susret.
Zato da bi prošli kroz uska vrata potrebno je učiniti
Kristov život svojim životom. Da njegov stil života postane moj život. Da
njegova žrtva bude moja žrtva.
U prvom čitanju Bog preko proroka Izaije jasno govori koja
je njegova namjera, koja je njegova želja. Da sabere sve puke i jezike, sve
narode ovoga svijeta i da ih ujedini u jedan jedini narod. U Evanđelju to isto
govori na drugi način. I doći će sa istoka i zapada, sjevera i juga, i sjesti
za stol u Kraljevstvu nebeskome. Iz poslanice Hebrejima vidimo način Božjeg
djelovanja. Kako Bog koji je Otac odgaja svoje sinove, kako stegom odgaja, šiba
sina kojeg voli. Poradi vašeg odgajanja trpite. To su uska vrata kroz koja Isus
poziva da se prolazi. Prolazi samo onaj koji se dopusti oblikovati od Boga,
koji se dopusti oblikovati od Isusa Krista – od Njegove Crkve. Koji se dopušta
oblikovati od svetih sakramenata. Koji se dopušta oblikovati od bližnjih, od oca i majke, brata i sestre, od
rodbine, od susjeda i prijatelja, od poznanika i prolaznika.
Odbacimo od sebe sav
teret zla, grijeha, svađe, laži, neprihvaćanja, ogovaranja, nepoštivanja, a
naoružajmo se poniznošću Blažene Djevice Marije i mnogih svetih koji su nam
primjeri kako Boga susresti. Neka nas u svemu tome prati nebeski zagovor sv. Dominika Savia i sv.
Ivana Bosca.
