Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?

U dvadeset i prvoj  nedjelji kroz godinu Liturgijska čitanja uvode nas u otajstvo spasenja. Ovo evanđelje koje čitamo nije direktni nastavak evanđelja od prošle nedjelje. Luka evanđelist između ovih evanđelja ubacuje jedno ozdravljenje te par prispodoba o Kraljevstvu nebeskom. Ipak, ova evanđelja su tematski jako dobro pozvezana. Prošle nedjelje Isus govori: „Mislite li da sam došao donijeti mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor.“ (Lk, 12,51). Zbog Isusa se događaju podjele, razdjeljenja.... Možemo birati: biti na Isusovoj strani, tj. za Njega ili biti protiv Njega. Pitanje koje si možemo postaviti: Da li je dovoljno biti kršćanin ako smo samo na Isusovoj strani? Što podrazumijeva biti Kristov u potpunosti? Današnje evanđelje je odgovor na ova pitanja. Po tko zna koji puta prolaznici pitaju Isusa o životnim pitanjima, o pitanjima o kojima ovisi moj smisao života. Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju? Očito postoji strah od smrti, od ružnog završetka ovoga života. Očito Krist provocira svojom pojavom svakoga čovjeka i svaku savjest da se priupita, pa tko će se spasiti? Što ćemo nakon smrti? Kako živjeti da zadobijemo baštinu vječnu? 

Kristov odgovor na ovo pitanje je vrlo čudan ali i konkretan, on  odgovara: „Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.“

Što se dakle skriva pod imenom biti kršćanin i biti Kristov? Možemo dati puno odgovora ali pitanje je da li će ti odgovori biti točni, da li će ti odgovori biti potpuni, da li će ti odgovori biti prosvijetljeni nekim našim stavovima i idejama? Ili? Odgovor koji se može dati na ovu Kristovu konstataciju stoji u življenju života kroz tri važna odnosa. Dakle, da bi čovjek prošao kroz taj prolaz o kojem Krist govori treba se na ispravan način ostvariti kroz trodimenzionalni odnos.

Prvi je odnos s Bogom: svaki čovjek prije svega  u životu treba tražiti Boga, treba tražiti Onoga koji mu je udahnuo život u njegovo smrtno tijelo. Tražiti Boga kroz molitvu, tražiti Boga kroz meditaciju, tražiti Boga u Njegovoj utjelovljenoj Riječi. Dakle, smisao čovjekova života jest „tražiti“, istraživati, željeti susresti živoga Boga.

  

 Ali to nije dovoljno jer naš ljudski život se sastoji od susreta s drugim ljudima, dakle, drugi važan odnos jest: Odnos prema drugima. Prema bližnijma. Koliko poštujem druge, koliko se borim za svoju obitelji, koliko pomažem malenima, siromašnima, nemoćnima. Koliko se trudim unijeti mir u obitelji, u zajednicu u kojoj živim, među prijateljima. Koliko tražim svoj interes u susretu s drugim ljudima? Česte obiteljske situacije su narušene upravo u tim odnosima, jer braća ili sestre ili bliža rodbina ne pričaju godinama zbog pedlja zemlje, zbog jednoga stana, jedne sobe, jednoga balkona, zbog par kuna. Koliko dajem važnosti tom pravom odnosu prema drugim ljudima.

I treći odnos jest: odnos prema samome sebi. Koliko sebe poštujem, koliko čuvam svoje zdravlje. Koliko čuvam svoje tijelo? Moja duša je leglo Božje milosti ili leglo zla, grijeha, ogovoranja, osude, laganja. Da li se prihvaćam ovakav kakav jesam? Da li od sebe zahtjevam nemoguću misiju, biti ono što nisam?

Dakle, ovaj trodimenzionalni odnos se može živjeti u dva smjera. Prvi, da živeći ove odnose tražim sebe, svoj ja, stavljam sebe na prvo mjesto, zahtijevam da se Bog prilagodi mojim idejama, mojim zahtjevima. Zahtijevam od drugih da me poštuju, da mi se obraćaju iz poštovanja, a ni sam nisam spreman pozdraviti, utješiti, susresti. Drugi način življenja ovog odnosa jest onaj Božji. Biti na službi. Biti na pomoći. Ostvariti svoj ja, ostvarujući JA druge osobe. Dopustiti da Bog djeluje u mom životu, znati uputiti molitvu hvale i zahvale Bogu. Znati drugome biti od pomoći. Znati drugoga usmjeriti na pravi put. Pomoći drugome da se ostvari, da postane bolji od mene, uspješniji od mene. Samim tim načinom života ja sebe ostvarujem. Stavljam sebe na službu drugima. Stavljam sebe na službu Bogu koji mi daje sve. Prepoznajem Božje djelovanje kroz osmijeh, pružanje ruke, pogled, riječ, susret. 

Zato da bi prošli kroz uska vrata potrebno je učiniti Kristov život svojim životom. Da njegov stil života postane moj život. Da njegova žrtva bude moja žrtva.

U prvom čitanju Bog preko proroka Izaije jasno govori koja je njegova namjera, koja je njegova želja. Da sabere sve puke i jezike, sve narode ovoga svijeta i da ih ujedini u jedan jedini narod. U Evanđelju to isto govori na drugi način. I doći će sa istoka i zapada, sjevera i juga, i sjesti za stol u Kraljevstvu nebeskome. Iz poslanice Hebrejima vidimo način Božjeg djelovanja. Kako Bog koji je Otac odgaja svoje sinove, kako stegom odgaja, šiba sina kojeg voli. Poradi vašeg odgajanja trpite. To su uska vrata kroz koja Isus poziva da se prolazi. Prolazi samo onaj koji se dopusti oblikovati od Boga, koji se dopusti oblikovati od Isusa Krista – od Njegove Crkve. Koji se dopušta oblikovati od svetih sakramenata. Koji se dopušta oblikovati od  bližnjih, od oca i majke, brata i sestre, od rodbine, od susjeda i prijatelja, od poznanika i prolaznika.

Odbacimo od sebe sav teret zla, grijeha, svađe, laži, neprihvaćanja, ogovaranja, nepoštivanja, a naoružajmo se poniznošću Blažene Djevice Marije i mnogih svetih koji su nam primjeri kako Boga susresti. Neka nas u svemu tome prati  nebeski zagovor sv. Dominika Savia i sv. Ivana Bosca.