Tko LJUBI VIŠE nego mene, nije MENE DOSTOJAN

Isuse, opet me stavljaš u poziciju da biram. Tebe ili moje bližnje. Jel moguće da uvijek to činiš? Jel moguće da ću opet morati birati između tebe i moje majke, Tebe i moga oca, Tebe i moga brata, Tebe i moje sestre, Tebe i mojih prijatelja. Razumijem kad bi se to odnosilo na nekoga tko mi je daleko, ali ne mogu razumjeti da to tražiš od mene kad su u pitanju moji najbliži. Zašto želiš da tebe više ljubim nego sve ostale?

Vjerujem da je ovo mišljenje mnogih kad pročitaju ovo evanđelje. Moramo priznati da je provokativno. Isus provocira do krajnje granice. Ali idemo vidjeti zašto on to čini? Što znači kad on kaže:  „Onaj tko ljubi više…nego mene nije mene dostojan.“

Stvar je vrlo jasna. Radi se o dostojanstvu čovjeka. Želiš li biti dostojan samoga sebe moraš biti prije svega dostojan onoga „PO“ kojem ti dobivaš život, „S“ kojim hodiš u život i „U“ kojem pronalaziš svoj život. Da, dostojanstvo čovjeka se krije u osobi Isusa Krista. Tko njega nije dostojan ne može biti dostojan ni sebe ni bližnjih, ne može upoznati svoje ljudsko dostojanstvo rasvijetljeno i obogaćeno Božjim dostojanstvom.

Gdje čovjek gubi, a gdje može zadobiti dostojanstvo Isusa Krista?

Tri stvari su jako važne a to su: ljubav – više (mjerilo ljubavi, kvaliteta voljenja) – dostojanstvo.

"Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan

Naše dostojanstvo se ostvaruje u ljubavi, ali to isto dostojanstvo možemo izgubiti u ljubavi. Djeluje nemoguće, ali ljubav je mjerilo dostojanstva. Pitanje: Kako ljubim? Koga ljubim?

Evo ga, Isus veli: „Ako ljubiš više  oca ili majku nisi mene dostojan.“
Prvo mjesto tog dostojanstva jest OBITELJ. Trebamo biti dostojni Isusa Krista. Dakle, to znači biti Kristovi u punini, molitvi, sakramentima, tamo gdje živim i djelujem. Isus nam jasno govori da bi trebali voljeti Njega iznad svega. To znači voljeti više Njega od majke i oca. Da, upravo to. Voljeti više Njega od majke i oca. Zašto je Isus tako radikalan? Jer želi da upoznamo njegovu ljubav. Želi da Njega po kojemu je sve stvoreno s kojim sve živi i u kojem se sve ostvaruje i mi nađemo svoj život. Svoju radost. Svoju sreću. Svoje Zadovoljstvo. Oni koji su nam dali život i oni su ga primili. Dakle, ti sine ukoliko ljubiš više oca ili majku nisi Kristov, nisi njegov Učenik. Isus jasno govori ako želiš biti moj učenik ostavi sve uzmi svoj križ i hodi za mnom. Dakle, želiš li voljeti svoga oca ili majku u mjeri da budeš čovjek, voli Krista. Staviti Sina Božjega na prvo mjesto, Njega koji objavljuje Božju ljubav samo nas uvodi u otajstvo prave iskrene i bezuvjetne ljubavi koja se daruje, žrtvuje. To je ljubav koja u velikoj mjeri čovjeka približava Bogu koji se zove ljubav.

Ali to nije sve. Isus i dalje nastavlja:

2Tko ljubi sina ili kćer nije mene dostojan.“ Evo i vama dragi roditelji jasne poruke. Ne možete više voljeti dar od darivatelja. Ne možete sebe stavljati na mjesto Boga. Niste vi stvorili to dijete. Bog koji je stvoritelj svega stvorenja i čovjeka stvara da vlada svim svijetom i sve mu daje da upotrijebi slobodu za stvaranje. Ali stvaranje iz ljubavi. Onako kako Bog ljubi čovjeka tako bi čovjek trebao prvo ljubiti svoga Boga. A tko ljubi Boga, ljubav prema čovjeku ne može izostati. Ona još više raste. Jer Bog neizmjerno voli čovjeka da svoga Sina iz ljubavi prema tom slabom biću daje da to slabe biće postane u potpunosti jako i Božje. Dakle, roditelji, oče i majko voli Boga više nego svoje dijete. Zahvaljuj Bogu za darovano čedo i u Bogu ga voli do kraja svoga života. Bog će ti uzvratiti za tu ljubav.

I opet, Isus nastavlja…

„Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.“

Uzmi svoj križ i pođi za mnom. Prihvati taj dar. To je dar Božji. Živi ga kao dar. Više puta dnevno padamo u ovoj zapovijedi. Često se odričemo svoga križa, bježimo od obaveza koje imamo, pa čak i onih koje smo si sami zadali jer su nam navodno teški, pa im umanjujemo važnost, pa im svim silama uzimamo smisao. U križu je spas, u križu je život u križu je radost u križu je mir. Što zapravo znači uzeti svoj križ? Vratit ćemo se na onu ljubav prema ocu i majci. Ti sine voli svoje roditelje. To ti je dužnost. To ti Bog zapovijeda. Ne bježi od toga križa. Znaj biti zahvalan za taj dar. Preko toga dara Bog ti daje dar da ljubiš i voli. Dakle, prigrli ga i nosi. Majko i oče, voli svoje dijete onakvo kakvo je. Prihvati ga i odgajaj u ljubavi kojoj ti je darovano.

„Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi

mene, naći će ga.“

Možemo u više mjesta u evanđelju naći ovakvo suprotnih Kristovih zaključaka. Opet Isus kaže čovječe ne traži sebe, mene traži. Što se više odričeš sebe više ćeš naći mene. Ovdje Isus traži od mene da radim na sebi. Da ne mislim samo na sebe, da ne živim život u sebi nego u Njemu. Što više tražim njega sve više pronalazim sebe. Koliko vjerujem da me Krist koji je pravi Čovjek može upoznati sa stvarnošću moga postojanja i identiteta?

U sličnom stilu nastavlja:

„Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao.“

Ne zaboravimo Isus govori svojim učenicima. A to govori i nama. Tko prima vas mene prima. Isus nam otkriva još jednu divnu stvarnost. Da se Bog nalazi u nama. Da smo Božji od samoga začetka. Da nas On upoznaje sa svojim Ocem: a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Isus nas vodi prema svome Ocu. Vodi nas prema onome koji je prava Ljubav, a on vjerni Sin objavljuje nam tu ljubav. A kako možemo konkretno upoznati tu ljubav? „Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.“ Zar je jedna čaša hladne vode darovana iz ljubavi bližnjemu služenje Bogu? Da. Isus nam upravo to govori. On govori da je upravo to dovoljno da se upozna Boga. I da je to Božji način djelovanja. Samo LJUBAV.

Iz ovoga vidimo da je LJUBAV mjerilo dostojanstva čovjeka. Više ljubi Boga više si sposobniji ljubiti druge, ali ako više ljubiš čovjeka nemaš sposobnosti upoznati pravu ljubav. Taj ljubav je nedostojna djeteta Božjega. Voli svoga Boga.
Često u razgovoru s mladima koji su bili u vezi pa su zbog raznih motiva prekinuli čujem sljedeće:

Joj, ja njega ili nju ne želim više vidjeti u svome životu. Ne želim ga više susresti. A zanimljivo da do prije 5 minuta dok su bili zajedno bili su spremni na svaku vrstu žrtve. Pitanje koje se postavlja: u toj vezi više voliš sebe ili drugoga?  Kako može jedan kršćanin izreći tako smrtne riječi. Ne želim te više vidjeti u mome životu, ne želim da budeš dio moga života. Jesam li volio iskreno?

Gdje je tajna prave ljubavi. Ne u kvantiteti nego kvaliteti voljenja. Mogu puno voljeti, ali ta ljubav može biti zatvor za voljenu osobu. Mogu je zarobiti. Učiniti nesposobnom za ljubav. Dakle, kad volim, činim to kao Isus Krist. Dajem sebe zbog tebe, svoju radost svoje vrijeme, da ti budeš radostan i da živiš  u slobodi. Moja ljubav te treba učiniti slobodnim. Dok te volim moraš biti slobodan za let, slobodan voljeti, darivati se poput onoga koji te neizmjerno voli.
Neka nas ovo VIŠE – ne uplaši u borbi za pravu ljubav i u voljenju na pravi način. Bog nam nije konkurencija. Ne trebamo se Njega bojati, boriti se protiv Njega. Nego:

„Učite od mene jer sam krotka i ponizna srca.“