"DRAGO MAJCI"

Pismo majci na posljednjem ispraćaju. Od srca ga i u ime sve djece piše sin svećenik. Majko, neka te Gospodin nagradi za svaku žrtvu učinjenu iz ljubavi prema nama. Neka ti On, koji je Milosrđe, oprosti za tvoje ljudske pogreške i slabosti. Želim da ovo pismo bude jedno lijepo sjećanje na majku koja je živjela za svoju djecu. To smo mi znali i to si nam često pokazivala svojim djelima, iako nekada nismo razumijeli.

Naslov ovog posta je pun značenja. Zadnjih dana kada sam bio kod tebe u posjeti i držao te za ruku i masirao po ruci, dva puta si ponovila: "DRAGO MAJCI, DRAGO MAJCI". Riječi ništa više ne mogu izreći. Taj susret dvaju svjetova - dvije ljubavi. MAJČINE I SINOVSKE.

HVALA TI MAJKO NA NESEBIČNOJ LJUBAVI.

Draga Majko, na mene je pala dužnost i obaveza da ti na ovom posljednjem ovozemnom ispraćaju „zahvalim“. Vjerujem da nije slučajno, da sam to upravo ja, tvoj sin svećenik.  Pokušat ću to učiniti u tvom duhu – veselo, s nekoliko, kako smo ih zadnjih mjeseci tvoga života mi zvali: Janjini biseri.

20. lipnja 2012. godine – datum na prvu beznačajan, ali tvojim sljedećim riječima itekako duboko zapečaćen i urezan u srce tvoga sina svećenika. Mjesto radnje, dnevni boravak obiteljske kuće. Citiram: Sine moj, kad kažeš mladu misu, ja mogu i umrijeti. Majko moja, san ti se i ostvario. S ovim riječima označila si pripremu i samu proslavu mlade mise, ali još više označila si moje „svećenstvo“, moje „biti svećenik“.

Iz ovoga jasno vidim: Odala si se majko. Otkrio sam tvoj san. Ti si željela sina svećenika. I ovaj san ti se ostvario. Tvoj san je sreća tvoje djece. Zbog te tvoje nesebične ljubavi od srca ti hvala. Hvala na strpljivosti, poniznosti, ljubavi, pažnji, spremnosti u nošenju svoga križa i to sve zbog nas. Ponosni smo što smo imali tebe za majku ovdje na zemlji a sada imamo poniznu zagovornicu na nebu za svoju djecu.

Svaku puta kada je nekome od nas nešto nedostajalo, istog trena si poduzimala sve moguće da se stvar popravi. U sebi si potiho nosila gorčinu zbog našega neuspjeha i nezadovoljstva, ali nikada nas s tim nisi opterećivala. I kad te najviše boljelo s osmjehom na licu i vjerom u Boga sve si to radosno nosila. Pitam se: kako? Odgovor se krije u jednom od tvojih bisera.

Na pitanje: kojem si se svecu najviše molila, odgovor je: Gospi. Tako si nosila svoj križ – poput Marije – nisi željela tražiti razloge zašto se to događa, zašto bas meni i itd. To si sve prihvaćala i u radost vjere nosila.

Sljedeći biser govori o tvojoj ljubavi prema tvojoj djeci. Za koje djete si se najviše molila. Moram ti priznati majko. Mislio sam da ćeš reći da sam to ja. Tvoj Sin. Svećenik. Ali odgovor me je spustio na zemlju: Sve podjednako. U ime svih – sve četvero djece – od srca majko hvala ti na toj nesebičnoj ljubavi.

Tvoja djeca su zadnjih godinu i par mjeseci učinila doista sve da se ti osjećaš dobro i da budeš radosna. Uspjeli smo u tome. Najljepše provedeno vrijeme puno uživanja jest ovo vrijeme bolesti. Što god si poželjela imala si. Čak si se u nekim trenucima i suzdržavala od želja jer si mislila da nećemo uspjeti. Ali majko za onu ljubav koju smo primili od tebe, svi četvero.

Ovom prilikom želim zahvaliti osoblju bolnice Sv. Duh u Zagrebu na čelu s ravnateljem, doktorima i cijelim osobljem Odjela abdominalne kirurgije na čelu sa glavnom sestrom Odjela Vesnom Konjevoda. Doktorima i medicinskim sestrama na Institutu za tumore u Zagrebu na čelu s profesorom Šeparovićem od srca hvala na svakoj minuti koju su uložili za zdravlje majke Janje.

Posebno veliko, ali doista veliko hvala magistrici sestrinstva Vesni Konjevoda. I ti draga Vesna dobila si jedan biser od majke Janje. U razgovoru s njom jednom si joj rekla, Janjo imaš prekrasne četvero djece. Odgovor koji ti je dala „Janja kraljica moja“ kako si je zvala, ostavio je na trenutak sve u jednoj dubokoj tišini. Ne četvero, nego petero. Ti si peto dijete. Bog te poslao. Vesna više od ovoga bisera ne znam što bi ti rekao. Vjerujem da ti je to doista veliki dar. Mi braća i sestre otvaramo ti vrata našega doma. Budi naša sestra. Budi tu. Hvala ti od srca što si s ljubavlju činila sve da se majka Janja osjeća lijepo i radosno. Jednom dok sam dolazio majci, kaže ona meni: Gdje je Vesna? A ja kao ponosni sin svećenik kažem: Majko, zar ja nisam dovoljan, pa sin sam ti. Sine tvoja je dužnost da budeš tu, a njezina nije odgovor je majke Janje. Hvala ti na nesebičnoj ljubavi prema majci i svakome od nas. Hvala i tvome mužu Goranu i kćerki Heleni.

Majko, neka te Gospa, kojoj si se molila pokaže i uvede u slavu Sina svoga Isusa Krista. Dajem ti Majko, svećenički blagoslov: izmoljen prebiranjem zrnaca krunice, isklečen u prvoj klupi naše lovničke crkve, izmoljen u jutarnjim i večernjim molitvama i popraćen djelima ljubavi prema meni.

Želim završiti ovaj govor s jednom porukom koju sam dobio ovih dana:

"Don Gorane, mislim da nebo ima pune ruke posla s veselim, radosnim i pričljivim anđelom koji je danas došao gore".