BOŽJA MILOST NEMA GRANICA

Dragi moji čitatelji i prijatelji. Nakon dužeg vremena ne pisanja zbog obaveza koje su prisutne, ipak sam našao vremena da zajedno s vama podijelim jedno razmišljanje o liturgijskim čitanjima od prošle nedjelje. Sva čitanja govore o Božjoj milosti o ljubavi koju Bog troši na opraštanje grijeha i slabosti svakome čovjeku. Pitanje koje si možemo postaviti zašto Bog oprašta? Kakve koristi Bog ima od toga opraštanja? Koje koristi mi imamo od toga Božjega opraštanja?

U našem životu često imamo iskustva promašaja i neuspjeha. To nas često baca u očaj i čak u napast da se vratimo na pravi „stari“ put, ali krivim sredstvima. To nas udaljava od drugih, od Boga i od nas samih. Čak se možda u tim slučajevima i oni naši najbliži udalje od nas. Ali ima netko tko se ne udaljava od nas u tim trenutcima naših slabosti. Ima netko tko nas čeka, tko nas zove, tko ide za nama i s nama cijelo vrijeme. Mi ga ne primjećujemo jer on nije nasilan u svojoj prisutnosti, nije dosadan, naporan. Ipak daje znakove svoje prisutnosti.  Odgovor sigurno znate. Ali ne želim odmah napisati Njegovo ime. Želim razmišljati o tom opraštanju. Želim ući u dubinu te riječi. Što znači oprostiti?

Talijanska riječ PER-DONARE  (oprostiti) nam može još dublje dočarati što to znači. Dakle, korijen te riječi jest DONARE – što znači DARIVATI – DAROVATI – POKLONITI. Dakle, kad opraštam ja nešto poklanjam, darujem. Darujem se drugoj osobi. Usrećujem drugoga. A darovati ne znači samo prenijeti nešto materijalno s jednog mjesta na drugo ili iz jedne ruke u drugu. Darovati znači – sebe dati, biti velikodušan. Darovati znači da drugi ima koristi od toga dara. Darovati drugoga znači obradovati, usrećiti, dati smisao njegovom postojanju.

Upravo to Bog želi nama učiniti kada nam oprašta. Želi povratiti smisao našem životu, želi obnoviti naš život, želi učiniti da mi kroz tu njegov milost i opraštanje budemo još više slični njemu. Želi da mi naučimo opraštati jedni drugima – a to možemo samo ako iskreno prihvatimo Njegovo oproštenje. Zato je potrebno da i mi sami sebi naučimo oprostiti. Dakle, Bog nam oprašta ne zato što je to njemu potrebno. On to čini iz ljubavi prema nama, a ljubav je ona koja gleda dobro drugoga. Bog oprašta da nama bude bolje. Da mi budemo sretni. Iz tog Božjeg opraštanja proizlazi Njegov pravi identitet. Bog je ljubav koja se neprastano daruje, neiscrpni izvor opraštanja. Bog kad oprašta on zaboravlja. On to briše. Ne želi da više razmišljamo o tome. Oslobađa nas toga.

Iz ovog evanđelja jasno se vidi da je Bog ljubav, da je njegova milost neograničena i neizmjerno velika. On se druži, prijateljuje s grešnicima, s odbačenima, s neprihvaćenima. U prispodobi o Pastiru želi dati naglasak, važnost na onu ovcu koja se gubi. Bog ju traži. Kako? Bog šalje svoga Sina i daje mu poslanje da ne izgubi ni jednog od onih koje mu je povjerio. Krist je tu za sve. Krist neumorno traži izgbuljene. Božja ljubav ne poznaje umor. U drugoj prispodobi je važno tražiti to blago koje se izgubi. Dakle, učiniti sve da se to blago pronađe. Ne posustati u traganju za drahmom našega života. Biti uporan u tražnju i radostan u pronalasku. Naposljetku, u trećoj prispodobi jako je važna radost Oca koji čeka svoga sina. Onaj koji je doista sretan i radostan jest Otac. Fascinantno je to njegovo čekanje, trčanje prema sinu, zagraljaj, odijevanje najljepšom haljinom, blagovanjem s najugojenijom životinjom. Otac čini sve da sinu pokaže tu ljubav, ljubav koja nikada ne prestaje. 

Što je nama činiti pred tom ljubavlju i Božjim praštanjem?

    1.) Biti svjestan da je Bog taj koji čini prvi korak. On prvi ljubi. On prvi oprašta. 

    2.) Bogu znati reći hvala. Svojim životom pjevati mu hvalu za dar oproštenja i slobode. Za milost koja nas  čini sličnim Stvoritelju ovoga svijeta.
3.) Tražiti od Boga oprost. Ne umoriti se u tražnju oprosta s neba. Bog se nikada ne umara opraštati. Mi smo ti koji se često umorimo. Zato moliti za milost upornosti i hrabrosti u traženju Božijega oprosta. Kako? 

3a) iskreno se ispovijedajući. Bogu priznati svoje slabosti. Da On djeluje i kroz tvoje slabosti. Da te oslobodi od toga zla.

3b) Iskreno i predano slaviti sv. Euharistiju. Kristovu žrtvu oslobođenja i otkupljenja.

Neka vas u svemu prati zagovor Duha Svetoga, čuva posebno zagovor Blažene Djevice Marije Pomoćnice te radosni zagovor sv. Ivana Bosca.