KORIZMENE KATEHEZE

Đođite na korizmene kateheze za mlade obitelji i mlade. Neka vaš hod prema Uskrsu bude kvalitetniji i duhovniji kako bi u radosti mogli proslaviti najveći kršćanski blagdan...VIDIMO SE :)

Svjetski dan bolesnika - 11. 2. 2015.

UTJECAJ VJERE NA SUČELJAVANJE S BOLEŠĆU

                Vesna Konjevoda, Anamarija Habuš

SAŽETAK

Oboljeli od teško izlječivih ili neizlječivih bolesti, različito se sučeljavaju sa svojom bolešću. Jedni prihvate neizlječivost svoje bolesti i neminovnost smrti, odustaju od agresivnih terapija koja bi im možda mogle produžiti život ali koje se prilično teško podnose te osobito pred kraj života   pronalaze  utjehu u svojim obiteljima, prijateljima, religiji. Drugi si konačno ispunjavaju želje koje su dugo nosili u sebi. A treći se odluče boriti i prihvaćaju sve oblike liječenja. Prema istraživanjima upravo ta treća grupacija na taj put kreće uz pomoć molitve i vjere.

Duhovna medicina danas nije novitet niti je nepoznanica. Provode se brojna istraživanja o utjecaju vjere na mentalno i  fizičko zdravlje. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), uključila je preko 30 međunarodnih centara u svoju studiju kvalitete življenja koja je uključivala šest sljedećih dimenzija: tjelesno i psihičko zdravlje, osobnu nezavisnost, socijalne odnose, okoliš te duhovnost i religijske običaje. Jedan od glavnih zaključaka ove studije odnosi se upravo na duhovnost, a kaže sljedeće: "Do nedavno su zdravstveni djelatnici pretežito pratili medicinski model po kojem se pacijenti liječe uglavnom terapijom lijekovima i kirurškim metodama, dok se manja važnost pridavala duhovnosti i vjeri u izlječenje te odnosu doktor - pacijent. Pacijenti i liječnici počeli su uviđati vrijednost faktora kao što su duhovnost, vjera i suosjećanje u procesu izlječenja.“

Cilj ovog rada je dokazati kako su duhovnost i vjera uz molitvu u pozitivnom odnosu sa sučeljavanjem s bolešću.

Hipoteza je da su  ljudi koji vjeruju jači, strpljiviji, bolje podnose i kupiraju bolove te se lakše i brže sučeljavaju s bolešću.

UVOD

                „Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.“ (SZO 1948.)

Prema definiciji bolest je poremećaj u radu organizama, kada dolazi do nesklada tjelesnoga i duševnog stanja. Predstavlja stanje koje ukazuje na nužnu promjenu životnih navika i stila života.

Čimbenici rizika za nastanak bolesti su: biološki faktori i uvjeti okoline, zdravstveno-rizični načini ponašanja, emocionalni stresovi koji oslabljuju čovjekov imunološki sustav i pridonose aktiviranju bolesti.

U današnje vrijeme često smo uvjereni kako sve možemo kupiti novcem, pa se onda kroz to prezentiramo u društvu. Važno nam je da nas ljudi oslovljavaju s gospodine/gospođo,  titulama i da u tome ni slučajno ne pogriješe, jer se identificiramo s time što smo u životu postigli. Puni smo informacija o svemu, sve nam je dostupno i sve znamo. A što kad se susretnemo s bolešću? Što kada nam se preko noći preokrene svijet, preslože prioriteti? Kada strah, neizvjesnost i panika zavladaju našim životom i duhom? Za čime posežemo tada? Lijekovima, operacijama, raznim terapijskim  tehnikama. To nam je prvo u glavi. Koliko ljudi se tada preispita gdje su pogriješili, zašto baš ja i gdje je taj Bog?

Tisućljećima se smatralo da su duhovno i tjelesno nedjeljivi pojmovi,
iako je bilo zagovornika i suprotnih pogleda. S Reneom Descartesom, sedamnaesto stoljeće je dovelo do zagovaranja stajališta odijeljenog pristupa duhovnog i tjelesnog. Na tim temeljima je krenuo snažan napredak medicine i uspješno liječenje cijelog niza bolesti te se postepeno napuštalo mišljenje o jedinstvu tjelesnog i duhovnog. Uvelike pojednostavljeno, smatralo se da je tijelo u biti „stroj“ koji se može „popravljanjem dijelova" vratiti u optimalno stanje ili ga barem približiti tom stanju.

U XX. st. duhovnost je izgubila svoje mjesto u medicini nauštrb shvaćanja čovjeka kao stroja.

Teološki gledano bolest podsjeća čovjeka i na iskonski grijeh. Bog je na početku stvorio sve dobro (Post 1,31). Po grijehu čovjek se udaljava od Boga, u njegov život ulazi nesklad, razdor, bolest i smrt.

Razvoj tehnike u 19. i 20. st. osjetio se u medicini te je istisnuta vjera i molitva kao jedan od načina pomoći kod liječenja. Sve se manje prilazi bolesniku holističkim pristupom, ne prati se bolesnik kao jedinstven neraskidiv spoj duše i tijela, nego se u prvi plan stavljaju tehnika i lijekovi. Iako je isprepletenost duhovnog i tjelesnog poznata od najstarijih civilizacija te je isticana u gotovo svim religijama, tek se u zadnje vrijeme taj međuodnos više proučava i polako vraća svoj izgubljen značaj.
Ukoliko je življenje vjere odnosno duhovnost autentično, uzeti nam je u obzir i njezinu mogućnost pomoći u prevladavanju psihičkih tegoba napose depresivnih stanja i tjelesnih teškoća.  Mnogi ljudi, suočeni s teškom bolešću i imajući odjednom vremena za razmišljanje o svome životu, dolaze do spoznaje da su prije nego što su se razboljeli bili duboko nesretni i  nezadovoljni svojim životom.

Za svakog zdravog pojedinca spoznaja da je bolestan teška je. Na bolest se može gledati iz raznih aspekta; kao na kaznu, upozorenje ili izazov. Svaku kroničnu bolest treba prihvatiti i uhvatiti se u koštac s njome, držati je pod nadzorom. Veliku pomoć u tome pružaju medicinski djelatnici, obitelj, vjera, adekvatna terapija i rehabilitacija.

Liječenje bolesti trebalo bi uključiti prirodne procese oporavka tijela, uma i duše. Svako liječenje bi trebalo početi s vjerom u izlječenje. Oboljeli već na samom početku zbog predrasuda, a možda i zbog krivog odnosa zdravstvenih djelatnika, gube motivaciju i vjeru pa vjerojatno umanjuju i sam efekt terapije.

Vjera osnažuje i olakšava nošenje sa svime što život stavlja na put. Istraživanja pokazuju da većini ljudi duhovnost ili vjera pomažu da žive duže i oporavljaju se od bolesti brže i uz manje komplikacija, skloniji su bolje se nositi s bolešću, osjećaju manje depresije, a zdravi uživaju u boljem zdravlju.
Istinski religiozne osobe znaju iz iskustva, a istraživanja potvrđuju da religijska praksa:

•       dovodi do psihofizičke relaksacije;

•       razvija koncentraciju i pažnju;

•       disciplinira i jača voljne, emocionalne i kognitivne funkcije;

•       jača grupnu integraciju i osposobljava jedinku za timski rad;

•       olakšava usklađivanje zahtjeva superega s realitetom;

•       pomaže u rješavanju unutarnjih konflikta;

•       oslobađa od napetosti, anksioznosti, fobije i depresivnosti;

•       pomaže prilagođavanju grupnim standardima i vrijednostima;

•       razvija samopoštovanje i pomaže u prihvaćanju vlastite ličnosti;

•       pomaže u prihvaćanju i razumijevanju drugih;

•       razvija osjećaj individualne i kolektivne odgovornosti;

•       potiče individualno sazrijevanje;

•       razvija socijalnu svijest i pomaže u očuvanju socijalnih vrijednosti i standarda.

REZULTATI

Na Zavodu za abdominalnu kirurgiju Klinike za kirurške bolesti KB „Sveti Duh“ u periodu od 01.11.2014.-10.11.2014. godine anonimnim anketnim upitnikom u kojem je sudjelovalo 20 ispitanika (10 muškaraca i 10 žena), prikupljeni su sljedeći rezultati:

Slika 1. Anketni upitnik

 Grafikon 1. Odgovori muških ispitanika

 Grafikon 2. Odgovori ženskih ispitanika

Na prvo pitanje „Jeste li vjernik ?“, potvrdno su odgovorile sve ispitanice (100%) dok su muškarci na isto pitanje odgovorili potvrdno sa 80%, dvoje ih se izjasnilo kao nesigurno. Na pitanje vezano uz oslanjanje na vjeru u dobrim i lošim životnim situacijama sve ispitanice odgovorile su potvrdno dok su muški ispitanici potvrdno odgovorili 80 % a 20% ih nije sigurno.

Oslanjanjem na vjeru samo u lošim životnim situacijama podjednako negativno su odgovorili i muški i ženski ispitanici 80 %. Na molitvu kao sastavni dio života pozitivno je odgovorilo 80% muškaraca i žena dok su mišljenja o utjecaju molitve na olakšavanje zabrinutosti oko trenutnog zdravstvenog stanja podijeljena. 100 % ženskih ispitanica i 60 % muških ispitanika uz molitvu uspješno saniraju zabrinutost dok 30% muškaraca nisu sigurni da im molitva pomaže u smanjenju zabrinutosti. Na šesto pitanje pozitivno su odgovorile sve ispitanice i navode da im vjera i molitva pružaju psihičko olakšanje u suočavanju s bolešću dok isto misli 80% muških ispitanika a 20 % ih nije sigurno. Uz vjeru i molitvu 90% žena i 70% muškaraca bolje podnose bolove dok su preostali nesigurni. Na pitanje umanjuje li vjera potrebu za korištenjem analgetika pozitivno je odgovorilo 20 % muških, 50% se izjasnilo da ne vjeruju u povećanu učinkovitost lijekova dok ih 30% nije sigurno. Na isto pitanje 40 % žena odgovorilo je potvrdno, 40 % negativno dok je 20 % nesigurno. Općenito povećava li vjera učinkovitost lijekova pozitivno je odgovorilo 70% žena i 30 % muškaraca, 20% iz obje grupe izjasnilo se negativno dok 50 % muških ispitanika nije sigurno. Sve ispitanice odgovorile su negativno te se ne smatraju napuštene od Boga zbog bolesti 90% muškaraca dijeli njihovo mišljenje dok je 10% sigurno. Zbog bolesti često plače samo 10% ispitanica. 60% muških i 80% žena ne plaču često dok njih 40%  nije sigurno smatra li se njihovo plakanje čestim. Većina ispitanika,70% muškaraca i 90% žena ne boji se umiranja i smrti dok se 20% muškaraca boji. Na pitanje smatraju li svoju bolest Božjom kaznom ili opomenom potvrdno je odgovorilo 30% muškaraca i 20% žena, 40% muških i 70 % ženskih ispitanika odgovorilo je negativno a 30% muškaraca izjasnilo se kao nesigurno. U iscjeljenje molitvom vjeruje 50 % muških ispitanika i 70% žena, 20% muških i ženskih ne vjeruje u iscjeljenje molitvom dok se 30% muških i 10% ženskih izjasnilo kao nesigurno.

RASPRAVA

Programi na razini SZO imaju za cilj integrirati duhovne potrebe i potencijale bolesnika, stvoriti u bolnicama ozračje koje daje osjećaj sigurnosti, vrijednosti i povjerenja. Važno je osigurati dovoljno vremena zdravstvenim djelatnicima da im pacijenti doista mogu i stignu iznijeti svoje tegobe i osjećaje. Potrebno je poticati pronalaženje smisla patnje i pružiti mogućnost razvoja odnosa s Bogom i produbljivanjem vjere.

Prema provedenoj anketi saznajemo kako se ljudi zaista oslanjaju na vjeru u svim životnim situacijama, i dobrim i lošim. Velikoj većini  (80 %), molitva je sastavni dio života ali razlikuju se stavovi ženskih i muških ispitanika. Žene su sklonije molitvi, ona im donosi duhovni mir i bolje podnošenje bolova. Međutim većina muških i ženskih ispitanika ne smatra da vjera u potpunosti umanjuje upotrebu analgetika i lijekova tako da se može tumačiti s obzirom na prethodni odgovor, da im vjera donosi duhovni mir u prihvaćanju bolova ali uz uzimanje terapije. Ženske ispitanice ne smatraju u velikoj većini svoju bolest Božjom kaznom dok su muški ispitanici podijeljeni. 30 % sigurno je da je njihova bolest Božja kazna a 30 % se izjasnilo kao nesigurno. Žene su općenito otvorenije prema vjeri, prepuste se Božjoj milosti i nekako se snažnije i mirnije nose i sučeljavaju s bolešću. Okreću se molitvi, puno češće traže bolesničko pomazanje, posjećuju bolničku kapelicu i odlaze na molitvu. Također vjernici navode kako im u bolesničkim sobama nedostaje križ na vidljivom mjestu. Medicinske sestre ali i svi ostali profili zdravstvenih djelatnika dužni su osigurati uvjete za nesmetano prakticiranje vjere svim bolesnicima, osigurati razgovore i ispovijedi na zahtjev bolesnika, te omogućiti odlazak na Svetu misu.

U posljednje vrijeme porastom obaveza i stavljanjem sve većeg tereta zdravstvene skrbi na leđa medicinskih sestara, sve se više i njih samih okreće prema vjeri i molitvi. One su spona između bolesnika i liječnika, najviše su i najčešće uz bolesnika ali i njegovu obitelj u svim fazama bolesti, pružaju im utjehu i nadu. Na žalost kod medicinskih sestara primijećen je porast kroničnih bolesti, bolesti lokomotornog sustava, kardiovaskularnih te psihičkih poremećaja, ali i zloćudnih bolesti.  Pojedine traže sebe u molitvenim zajednicama, duhovnim obnovama, hodočašćima i svakodnevnoj molitvi.

ZAKLJUČAK

Vjera osnažuje. Vjera daje sposobnost nošenja sa svim nedaćama koje nam se nađu na životnom putu. Bolesnicima donosi duševni mir, brži i bolji oporavak uz manje komplikacija, rasvjetljuje svrhu i smisao ljudskog postojanja. Dinamičan je to proces koji daje svrhu i značenje događajima u životu čak i usred osobne tragedije, krize, stresa, bolesti i patnje. Duhovnost osnažuje osobu da u cijelosti sudjeluje u životnim iskustvima od rođenja do smrti.

Zato je potrebno vjerovati, dobiti duhovnu snagu za život, naučiti hodati ruku pod ruku s Bogom u ovom svijetu i rješavati smjelo i hrabro svoje probleme.

"...odložiti vam je prijašnje ponašanje, staroga čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući u novoga čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine." (Ef. 4,22-24)

LITERATURA

1. http://m.ba.voanews.com/a/a-37-2009-03-23-voa2-86139212/1169695.html
2. „Vjera i zdravlje“ zbornik radova, Zaklada “Biskup J. Lang”, Zagreb, 2005.
3. http://www.hkdmst.hr/content/view/40/32/
4. http://www.spiritualresearchfoundation.org/
5. Belušić K. ; „10 dana- putovanje koje mijenja život“,Inspiracija, 2013.
6. Kheriaty A., Cihak J., „pobijedite depresiju snagom vjere“,Verbum, 2014.

Moćna Kristova Riječ

Marko Evanđelist ne odustaje od svoje namisli da nam što jasnije predstavi Onoga o kojem piše u ovom svom djelu i zapravo Onoga koji jest ovo djelo. Danas u ovom odlomku evanđelist nam predstavlja Isusa  u svom njegovom autoritetu, kojem se svi oni koji se nalaze u njegovoj blizini dive.

Dakle, Isus osim što pokazuje i manifestira svoj autoritet kao prorok, on propovijeda tu svoju riječ koja je u suprotnosti s naukom farizeja, pismoznanaca te predstavlja volju svoga Oca jaču od Zakona. Subotom u sinagogi Isusa pokazuje svu svoju vlast na Sotonom, duhom zla i razdora. Tko je taj čovjek?  To je pitanje puno iznenađenja onih koji ne razumiju odakle tolika i takva vlast čovjeku,  Isusu iz Nazareta. Marko u svom Evanđelju predstavlja na poseban način ljudsku dimenziju Isusa Krista iz koje izvlači jasne znakove njegova Božanstva i snage Duha Svetoga. I sam Evanđelist nas želi još više zbližiti s pravim čovjekom i pravim Bogom – Isusom Kristom

Bat Qol

Židovi si zvali moćni Božji glas Bat Qol i zazivali su ga zajedno u trenucima kada su ljudske nade došle do svoje granice neučinkovitosti. Zazivali su ga kada su se na prelasku kroz Crveno more i okruženi egipatskom vojskom osjećali izgubljeni. Prvi se puta taj moćni glas objavljuje Mojsiju koji u ime Božje dotiče more koje se otvara. Na brdu Sinaju jest glas Božji koji uredi deset Božjih zapovijedi, put koji narod treba proći da bi bio svet narod Božji. Ali Mojsije koji govori u prvom čitanju: Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte. Nato mu reče Gospodin: A ne bude li tko poslušao moji riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. Na temelju ovih riječi Židovi žive u iščekivanju Mesije, kršćani u tom glasu prepoznaju Isusa Krista. 

                         

Isus u svom pohodu silazi iz Nazareta u Kafarnaum, grad ribara na obali Genezaretskog jezera. Tu je tražio svoje prve učenike, apostole, subotom ulazi u sinagogu – za Židove kuća molitve – ne samo za molitvu nego za nauku. Isus naučava. U toj sinagogi Isus se pokazuje kao veliki prorok navješten od strane Mojsija i iščekivan od židova. Njegova riječ se manifestra kao Bar Qol, moćni Božji glas. Marko nam donosi dijalog između sotone i Isusa u kojem vidimo kratku i jasnu zapovijed s kojom Isus istjeruje sotonu. U Isusovo vrijeme smatralo se da je sotona izvor i početak svake bolesti, posebno mentalnih u kojim bolesnik nije vladao samim sobom. Ali ovdje se govori o sotoni u pravom smislu riječi. Čovjek u početku normalan sjedio je u sinagogi među mnogima, te odjednom nečisti duh koji stanuje u njemu i dominira nad njegovim tijelom progovara: Što ti imaš s nama Isuse Nazarećanine? Kristov odgovor je vrlo jasan. Umukni i izađi iz njega. Evanđelist nam želi jasno dati do znanja da je Isus Sin Božji koji oslobađa od svakoga zla. To je jako važna poruka današnjega evanđeoskog odlomka.

Narod je u čudu. Njegov glas ima vlast. Naučava narod, zapovijeda nečistom duhu, on je Svetac Božji. Satnik će dati jasnoću ovom odlomku: Samo reci riječ i ozdravit će sluga moj (Mt 8,5) Njegova riječ postaje spasenje, njegov glas pobjeđuje sotonu, zlo.

Riječ koja spašava

Crkva nas danas poziva da gledamo Isusa s istom vjerom i povjerenjem kao što ga je gledao narod u Kafarnaumu. Poziva nas da s vjerom izgovaramo riječi satnika prisjećajući se da ta Isusova riječ ne služi samo za ozdravljenje od bolesti i zla, nego da je ta riječ naše spasenje. Njegova riječ je dar, nauka novoga zakona ljubavi. Budimo otvoreni toj riječi da nas izliječi od zla i dopustiti da u nama stvori plodno tlo za djela ljubavi i čežnju za vječnosti.