Vjera i nada 24. svibnja 2014.

Prilog o župi Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji.

Proslaviti Boga s Isusom

Današnji odlomak Evanđelja po Ivanu je vrhunac Isusova oproštajnog govora. To je molitva zahvale Ocu što ga je mogao proslaviti svojim djelima, a događa se na završetku oproštajne večeri, pred odlazak u vrt uhićenja. Gledajući s nadom „čas“ koji dolazi, Isus moli Oca da ga proslavi, zatim da čuva učenike koji ostaju u svijetu u jedinstvu sa sobom i međusobno. Ovdje Isus nastupa kao veliki svećenik.

Iz Djela apostolskih jasna je poruka priprave na događaj Duhova koji ćemo slaviti sljedeće nedjelje. Nakon Isusova uzašašća, skupna njegovih učenika zajedno sa ženama i Marijom, Majkom Isusovom u „gornjoj sobi“ u Jeruzalemu, gdje je Isus slavio posljednju večeru, čeka u molitvi. Sv. Luka navodi imena apostola jer oni trebaju nastaviti poslanje uskrsloga Krista s Crkvom i u Crkvi. Ovdje se i posljednji put u Novome zavjetu spominje poimenice Isusova Majka. Ona koje je imala udjela u Kristovom rođenju i njegovom dolasku na zemlju, sada sudjeluje u nastajanju Crkve koja je duhovno tijelo Kristovo. Svi zajedno čekaju u molitvi jer to je put istine, put na kojem Duh Sveti daje jasne znakove Božjega puta. Jasan je to poziv svima nama da tražimo posebnu zaštitu Majke Božje i da pod njezinom majčinskom zaštitom nađemo utjehu i mir i put ka Isus Kristu.

U drugom čitanju jasno se vidi kako Petar poziva prve kršćane koji doživljavaju progon da ujedine osobne patnje s patnjom i mukom Isusa Krista. Potiče ih da iz svoje životne situacije dublje urone u otajstvo patnje Kristove muke koja je bila uvod u proslavu. Zbog toga ih poziva da budu radosni unatoč svim patnjama i progonstvima. Naše patnje i probleme, križeve i muke povežimo molitvom i sakramentalnim životom s patnjom i križem Isusa Krista slaveći radosno njegovu pobjedu nad grijehom i smrću.

U Evanđelju najvažnije riječi su proslaviti i slava.  Isus stoji pred nasilnom smrću, još jednom vrednuje svoje mesijansko djelovanje i ističe da je proslavio Oca izvršivši djelo koje mu je povjerio, te u isto vrijeme moli da Otac njega proslavi po Križu, smrti i uskrnuću. Muka je vrijeme „časa Isusova“ prema četvrtom evanđelistu u kojem ljubav Očeva prema Sinu i Sinova prema Ocu dolazi do vrhunca. Čas je razlog Isusova silaska među ljude te u tom istom času Isus donosi dar spasenja svima onima koji u njega vjeruju. U svojoj molitvi Isus tumači taj dar kao vječni život koji je ujedno izjednačavanje s poznavanjem Boga. Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinitoga Boga i koga si poslao, Isusa Krista. Upoznati Boga znači biti pozvan na osobno prijateljstvo s njime, koje nastaje tako da Isus na vjernike prenosi svoje poznavanje Oca. Sv. Pavao kaže: Sada spoznajem djelomično, tada ću spozanti savršeno, kao što sam i spoznat (1 Kor 13,12).

U Evanđelju ove nedjelje jasno se vide važne poruke: Djelo je Božje vječni život koji Isus prikazuje kao intimno poznavanje Boga te dioništvu na Očevu poznavanju Isusa i Isusovu poznavanju Oca. Takvo znanje dolazi od objave. Zato Isus ističe jasno da je Očevo ime objavio ljudima koje mu je Otac dao iz svijeta. Neka nas ovo predivno evanđelje Božjeg objavljivanja učvrsti u  vjeri prema Isusu koji nas uvodi u vječni život objavljujući ljubav Očevu.