Sretan i blagoslovljen Božić!

Drago braćo i sestre,

Ovih dana sam naišao na jednu božićnu čestitku koja glasi:“ Božić nosi poruku koja je univerzalne naravi - to je poruka našeg zajedništva, suradnje, mira, ljubavi, tolerancije, razumijevanja.“

U potpunosti demantiram ovu poruku. Božić nije vrijeme slanja univerzalnih poruka kao gore navedenih. Božić je vraćanje na izvore gore navedenih vrijednosti. Tko je izvor zajedništvu? Tko je izvor suradnji? Tko je izvor miru? Tko je izvor ljubavi? Tko je izvor toleranciji? Tko je izvor razumijevanju? Po pitanjima možemo zaključiti jedno - da se radi o nekome, a ne o nečemu. Taj netko je ISUS KRIST. Zbog njega slavimo taj Božić - On je izvor svemu, po Njemu je sve stvoreno i po Njemu sve postoji. Zato Božić je zajedništvo, mir, suradnja, ljubav, tolerancija, razumijevanje - ako mislimo na AUTORA ovih vrijednosti. Ponavljam to je Isus Krist i nitko DRUGI.

Današnji dan i ovaj svetac i mučenik sv. Stjepan dokaz je da moramo tražiti autora svih vrijednosti. Jučer smo proslavili rođendan našega Kralja, a danas slavimo pobjedničko mučenje njegova vojnika.Jučer Kralj odjeven u tjelesno ruho, iziđe iz dvora djevičanske utrobe da milostivo pohodi ovaj svijet, a danas vojnik iziđe iz svoga tijela da se pobjednički preseli u nebo.

Taj Kralj dolazi radi nas ponizan ali nije mogao doći praznih ruku – velike dare donije svojim vojnicima ne samo da ih nadari nego da ih oduševi za borbu do pobjede. Donio je sa sobom dar ljubavi koja ljude privodi u zajedništvo Presvetoga Trojstva – zajedništvo u Božanstvu.

DARIVAJUĆI NAS ON NIJE OSIROMAŠIO, NEGO JE SIROMAŠTVO SVOJIH VJERNIKA ČUDESNO OBOGATIO A SAM JE OSTAO PUN NEISCRPNA BLAGA.

LJUBAV DAKLE , ŠTO KRISTA DOVEDE NA ZEMLJU – STJEPANA PODIŽE SA ZEMLJE NA NEBO.

TRI PORUKE NAKON OVOG KRATKOG RAZMIŠLJANJA –

1.Oboružati se ljubavlju – s njom nam Stjepan govori da se može pobjediti sve i svakoga – samo ne nadmašiti svoga Kralja – ali Kralj nadmašuje naše mogućnosti svojim Svetim Duhom, svojom ljubavlju.

2.Ljubav koja dolazi od Boga, Stjepan nam govori da nam daje snagu i hrabrost da molimo za svoje neprijatelje, progonitelje, one koji nas mrze, koji nas ne podnose, koji nam žele dobro i još važnije da ne ustuknemo u svjedočanstvu – da se ne povučemo.

3.Ljubav – govori nam  Savao koji svjedoči Stjepanovu ubojstvu da se možemo obratiti i vratiti na pravi put i ne stidjeti se svoje prošlosti. Prije svega ljubav Božja prema Stjepanu potiče Njega samoga da je radikalno živi te na taj način pomaže Savlu da se obrati, da doživi života Boga.

Ljubav je izvor svega – ona obraća – vraća Bogu – izvrsna je utvrda – put koji vodi k nebu – ona vodi - štiti – privodi.

Odvažno čuvajmo čistu ljubav, uzajamno je jedni drugima iskazujte i u njoj napredujte.

Došašće - vrijeme isčekivanja

Dragi braćo i sestre, dragi mladi!

Nakon duže pauze našao sam vremena da podijelim s vama par razmišljanja, potaknut posebno ovim novim liturgijskim vremenom  Došašća. To je vrijeme u kojem se posebno pripremamo za Božić, razmišljamo o Kristovom rođenju, Kristovom utjelovljenju. To je milosno vrijeme, vrijeme susreta Boga i čovjeka, vrijeme novoga saveza Boga s čovjekom po Kristu Sinu Božjemu u Duhu Svetomu. Došašće je vrijeme ljudskoga „isčekivanja“. To isčekivanje čovjeka čini posebnim, spretnim, ispunjenim, usmjerenim prema nečemu novomu. To je ujedno i vrijeme upoznavanja Onoga koji dolazi, Onoga zbog čega ja isčekujem. Zašto ja isčekujem? Tko je Taj koga ja isčekujem?

Prvo što bih još jednom htio naglasiti ljepotu liturgijskog vremena: S liturgijskim vremenom Došašća započinjemo još jednu u nizu liturgijskih godina. Za razliku od građanske godine, koja je nastavak našega života i svaki prijelaz u Novu godinu, barem bi tako trebalo biti, čini nas starijima, odgovornijima, zrelijima. Htjeli mi to priznati li ne mi idemo prema starosti i smrti. Ovaj svijet nas zato želi učiniti mladima što je duže moguće, želi da izgledamo mladoliko kada smo mladi, kada smo u srednjoj dobi i kada smo u takozvanoj trećoj dobi, a danas se u nekim zemljama govori i o četvrtoj dobi. Dakle, svijet danas želi od čovjeka napraviti robota, ? Da li je to doista moguće?

Dok ova liturgijska godina, iako je  na prvi pogled uvijek jedna te ista, dakle: Vrijeme Došašća, Božićno vrijeme, Korizma, Uskrsno vrijeme, vrijeme kroz godinu...nas podsjeća na nešto doista važno. Ona daje čovjeku dimenziju živosti, bio on vjernik ili ne, ali vjerniku doista daje puno. Usudio bih se reći da je to vrijeme provokacije i to Božje provokacije prema čovjeku. Vrijeme preispitivanja? Tko sam ja? Odakle dolazim? Kamo Idem? Koga isčekujem. Što za mene znači Božić? Uskrs? – tko je zapravo za mene Bog?

U ovom uvodu sam htio dati naglasak na opće stanje, pogled na sve ono što se događa oko nas. Želim sada dublje ući u ovo mistično vrijeme Došašća. Dvije vrste isčekivanja možemo vidjeti u ovom vremenu došašća i to:

1. Isčekujemo Božje rođenje, utjelovljenje, Kristov rođendan. Isčekujemo taj dan kad ćemo svi zajedno sudjelovati na Sv. misi, zajedno sjesti za obiteljski stol i blagovati, družiti se, biti radosni, ujedinjeni. To sve zbog rođenja Isusa Krista. Ali da bi to naše isčekivanje bilo životno, dakle preneseno u naš svakodnevni život nije dovoljno prisjetiti se samo Kristova rođenja. Trebamo poznavati Isusa. To je Mesija kojeg cijeli stari zavijet naviješta, usudio bih se reći Stari zavijet isčekuje Mesiju kojeg će Bog – Otac poslati svim narodima, posebno izabranom narodu, onumu koji prihvati toga Mesiju. To isčekivanje vidimo kao jedan Božji dar, Božju inicijativu. Mi isčekujemo jer to Bog želi, On šalje svoga Sina. Kristov život i sve ono što je činio čovjeku pomaže da spozna jednu važnu istinu. Krist je došao i dolazio ponovo da nas spasi.

2. Druga karakteristika ovog vremena Došašća jest ta da mi isčekujemo drugi Kristov dolazak. On nam je nepoznanica kao i Kristov prvi dolazak. Liturgija nas potiče da podignemo oči k nebu, da vapijemo za Bogom. Liturgija nas na savršen način kroz čitanja uvodi u otajstvo Kristove prisutnosti i njegova drugoga dolaska.  Kada će to biti i što nam je činiti da Krista dočekamo?

Ova nedjelja nas potiče na vrlo jednostavan čin u životu. Budni budite. Biti budni uvijek, ne samo u trenutnku kada znam da netko dolazi, nego uvijek. O kakvoj vrsti budnosti se govori? Sigurno nije ona naša tjelesna budnost. U kojoj bi trebali umanjiti sebi san i odmor u zamjenu za budnost. Govori se o jednoj posebnoj duhovnoj budnosti. Duhovna budnost je ona koja nas uvodi u zajedništo s Bogom. Ona koja nam daje mir u srcu i dušu. Ona koja ispunja naš dan radošću i srećom. Zato kad Isus govori Budni budite – želi reći – ne brini se o onomu što će se dogoditi ili kako će se dogoditi. Na tebi je da ovaj trenutak budeš budan/a i tako biti spreman/ na Kristov dolazak.

Evo konkretnog savjeta: Oslobodimo  svoju dušu od grijeha, pakosti i ljudskih slabosti. Naoružajmo se Gospodinom Isusom Kristom, on koji je naš Spasitelj i Otkupitelj. On koji pobjeđuje grijeh može i nas izvaditi iz ponora tame i uvesti nas u svijetlo svoje blizine. Dobro se ispovijedimo kako bi budni i slobodni počeli radosno isčekivati Njega koji dolazi. Neka vam je svima blagoslovljeno ovo vrijeme iskčekivanja.